Od vremena uređenja grada krajem pretprošlog stoljeća, Pula je naslijedila nekoliko lijepih, uređenih parkova; Valerijin park, Mornarički park i druge.

Nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu neki porušeni dijelovi grada pretvoreni su u parkove, naprimjer Park grada Graza. Omladinske radne akcije krajem '40-ih i početkom '50-ih godina prošlog stoljeća ostavile su nam neke, do tada gole dijelove grada lijepo pošumljene uglavnom borovim stablima, naprimjer bošket na Gregovici i velike površine uz šetalište Lungomare. Relativno nedavno, izgradnjom i proširenjem obilaznice i južnog bulevara, te izgradnjom kružnih tokova, i ti su dijelovi obogaćeni stablima i zelenilom.

Zelene površine

Pula ima najviše zelenih površina od svih gradova u našoj zemlji, ali s obzirom da se u gradu neprekidno nešto gradi (što je normalno, prirodno, očekivano i neminovno), to znači da se te zelene površine neprekidno smanjuju. Iz tog razloga je potrebno one koje ostaju sačuvati, njegovati i održavati na što bolji način. Da bi u tome uspjeli, zelenilo u parkovima, drvorede, cvjetne otoke i sl.) treba zalijevati. Naročito ljeti. Činiti to, kad ne postoji alternativa, sa pitkom vodom je u redu, ali je puno bolje ako se to može vodom koja nije za piće.

Novi nasuti dio Rive je sada pust i gol (u vegetacijskom smislu). Vjerojatno će ga se vremenom obogatiti i oživiti zelenim površinama. Velikoj površini uz željeznički kolodvor dobro bi došlo nešto zelenila. Terminal za manje kruzere na Vallelungi će sigurno, kad se izgradi, imati zelenih površina koje će trebati zalijevati. Možda će i marine na Monumentima i Katarini također imati pokoji park. Kada se sadašnje gole površine na raznim dijelovima našega grada obogate zelenilom, trebat će osigurati dodatne količine vode za njihovo zalijevanje.

Pulski izvori vode

Pula od početka svog postojanja u samom gradu i u svojoj neposrednoj blizini, ima više izvora vode. Konkretno:

- izvor Karolina u podnožju Arene je najvjerojatnije glavni razlog početka nastanka naselja, odnosno grada Pule,

- na sjevernom dijelu gradske luke je potočić Tivoli koji određuje prirodnu granicu između Mandrača i Vallelunge,

- Pragrande ima izvor Le Fontanelle i kanal koji odvodi vodu u more,

- na području Pragrande pa i Dolinke se nalaze bunari koji su napušteni i koji se ne koriste (usput: jako su opasni za neoprezne šetače);

- u Uljaniku je postojao bunar tzv. industrijske vode koji možda još postoji, a koja se (možda) može koristiti za zalijevanje zelenih površina.

- u prstenu oko Pule, na svega nekoliko kilometara, ima više izvora koji su do ne tako davno u potpunosti opskrbljivali grad pikom vodom, ali su sada taj status izgubili.

Vodovodna infrastruktura

Uz navedene postojeće izvore vode, Pula ima vrlo vrijednu vodovodnu infrastrukturu (misli se naročito na vodospreme) koja postoji, ali više nije u funkciji. Jedna vodosprema je u šumici na Monte Ghiru (između groblja i škole Šijana), druga je vanjska manja vodosprema kraj Kaštela, treća je na Vidikovcu (Monte Paradiso). Sve te vodospreme su bile spojene na vodovodnu mrežu cjevovodima koji su najvjerojatnije još uvijek pod zemljom i koje je vjerojatno (potpuno ili djelomično) moguće staviti u funkciju. Mornarička bolnica i kasarna na Bulevaru su imale svoje sustave vode. Možda je i njih moguće reaktivirati. Tu su i austro-ugarske tvrđave. Sve su smještene na vrhovima brda oko Pule, a imale su svoje sustave (cisterne) za vodu, koje bi se također eventualno mogle iskoristiti kao vodospreme za vodu za zalijevanje obližnjih (sadašnjih i budućih) zelenih površina.

Parkovi oko Arene već se godinama zalijevaju vodom iz obližnjeg izvora Karolina, koja nije za piće. Treba nastojati da se to postigne za najveći dio gradskih zelenih površina. Kako to postići? Tako da se za zalijevanje njima najbližeg sadašnjeg i budućeg gradskog zelenila aktiviraju svi mogući gradski i prigradski izvori i bunari vode koja danas više nije za piće, sve vodospreme i cjevovodi koji sada nisu u funkciji.

Višegodišnja realizacija

Naravno, najprije treba snimiti stanje, prikupiti sve potrebne podatke. Ispitati sve što se može i sve ono što je potrebno. Vidjeti da li se za tu svrhu mogu (i pod kojim uvjetima) ponovno staviti u funkciju vodospreme iz doba Habsburškog carstva, pa možda i neke cjevovode iz tog doba koji su danas van pogona. Pripremiti svu potrebnu dokumentaciju za reaktiviranje tih vodosprema, izvora, bunara, cjevovoda i pumpi. Krenuti u postepenu, faznu, višegodišnju realizaciju projekta. Na taj bi način Pula imala (na nekim dijelovima grada) dvije paralelne vodovodne mreže. Vremenom bi se na mrežu s vodom koja nije za piće mogli priključiti i neki drugi potrošači npr. praonice automobila, sportski tereni s prirodnom travom, fontane i dr.

U zadnjih pola godine se dosta intenzivno spominje mogućnost dodjele nekih sada zapuštenih poljoprivrednih parcela stanovnicima grada na obrađivanje. To su tzv. društveni urbani vrtovi. I za njih će svakako trebati voda za navodnjavanje, ali kako oni iz prehrambenih razloga traže higijensko-biološki urednu vodu ovaj se projekt ne odnosi na njih.

Povezane vijesti

• Robert Cvek: Jedno je sigurno - Giardini će, kao i do sada, uvijek imati stabla
• Ovo je najveći, a po mnogima i najljepši park u Puli, ALI SKORO NITKO U NJEGA NE DOLAZI. PROVJERILI SMO ŠTO KAŽU ONI KOJI GA IPAK POSJEĆUJU
• Što zelenije to zdravije: drveće u gradu smanjuje stopu preuranjene smrti