Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Klima na 18°C, tuš na 50°C... Sve naopako!
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Kupio sam si bijeli šešir. Kažu da mi dobro stoji i da je dobro da ga nosim jer se treba čuvati sunca. Ali nisam ga kupio zato nego da me štiti od vode koja pada s pulskih fasada. Inače mi potoci iz klima uređaja pršću naočale, svako malo stajem da ih obrišem. A ako od kapljica ne bih dobro vidio, mogao bih stradati pod nekim romobilom ili, još gore, ugaziti u pseći izmet. A ima ih, bože sačuvaj, i jednih i drugih od Monvidala do tržnice, da li išao preko Kaštanjera, Rakovčeve, Tesline...
Na gotovo svakoj fasadi uz trasu klima-uređaj. Slijeva se voda iz cijevi kao da je kiša. Koliko imamo air conditiona u Puli per capita? I baš svi rade u danima toplinskog vala. Misli mi tako cure, znoj se roji... Ili obrnuto?!
Sunce nemilosrdno prži, ja svejedno pješačim po gradu. Patike se lijepe za asfalt, ali mi je ipak draži otvoreni prostor od klimatiziranog. Kao još uvijek živ organizam nastojim se maksimalno prilagoditi okolišnim uvjetima. I dobro mi ide. Ne želim postati ovisnik o uređaju. Uređaji zahtjevaju majstore. Majstora za klimu ne možeš naći ni za lijek.
Mozak se raskašao pod bijelim šeširom. Mislim da ni šešir nije od prirodnih vlakana jer je postao nekako žvakast. Dok klipsam po asfaltu sjetim se poznanika koji temperaturu u kući ljeti nastoje spustiti na 18°C. Navukli su se na klimu kao džankiji, više im ništa nije dovoljno friško. Nije mi samo jasno zašto se onda tuširaju vodom na 50°C? Do navečer toliko rashlade stan da se pokrivaju dekicom. On cvokoće zubima dok psuje globalno zatopljenje. Kaže da ga promjene klime prisiljavaju da koristi klima uređaj. Ne kuži da se i on, kao i čovječanstvo, s klimatskim promjenama nosi tako da uporno ugađa svojoj komociji, trošeći energiju i mijenjajući - klimu.
Ufaaa.... U Zagrebačkoj ulici, pored jedne trgovine, zapuhuje me vrući zrak, vreliji i od onih 30°C u hladu. Da se tu zadržim duže raskuhao bih se na ulici u znojnoj košulji. Taj vrući zrak dolazi od rashladnih uređaja u butigi. Zamišljam se kao grancipor u loncu kipuće vode. Nepodnošljivo! Naravno da je tako! Ako s jedne strane stvaramo hladnoću, valjda nam je jasno da na drugu stranu isijavamo toplinu. Zar stvarno netko misli da klime uređaji nemaju utjecaja na zagrijavanje gradova? Raspravljajući jednom o tome, naišao sam na podatak da u Parizu klima uređaji podižu temperaturu zraka za najmanje 2 stupnja!
"Ajde, dosta više", reći će urednica kad bude čitala tekst: "Drži se ti gradske štorije, a ne francuske!" Ali ja zaista mislim globalno, dok hodam lokalno. I još nastojim uhvatiti sjenovitu stranu ulicu da mi rastopljeni mozak ne iscuri na uši. Stižem do tržnice i konačno nalazim spas! Ovdje je hlad dubok, nije kao pod nekom bezveznom plastičnom tendom. Ovdje ima i zraka, osjeti se da nešto pirka. Da nije netko upalio mega-klimu? Ne, nije, to su se kesteni sa svojim krošnjama pobrinuli da lakše dišemo. Stabla nas čuvaju bolje nego klima uređaji. Stabla nam spuštaju temperaturu zraka u naseljima. Stabla mi volimo pa ih siječemo. Mi sve radimo naopako!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
