Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Tata, je li bilo pasića, maca i ptica kad ste bili mali i gledali vatromet?
(Arhiva Glasa Istre)
Iščekujući 72. Pulu razmišljam kako je najveći uspjeh ekoloških aktivista u Puli u proteklom desetljeću ubijanje jedne pulske tradicije. Možda nisam svjestan značaja njihovih zelenih agendi, koliko su bili uspješni protesti i akcije za zaštitu drveća, zraka, okoliša...
Ali nekako mi se čini da je inicijativa za ukidanjem vatrometa pri otvaranju Pula film festivala, radi zaštite životinja, jedino što je polučilo direktni rezultat, s obzirom da je festivalsko vijeće prije dvije godine takvu inicijativu i prihvatilo.
Da je to napravio itko drugi, poput donedavnog "gradonačelnika prijatelja", s pravom bi mu rekli da ne razumije Pulu. Niti što je vatromet značio generacijama Puležana, niti da je vatromet simbol festivala kao što je festival simbol Pule.
Neki suradnici Festivala lani su pak izjavili da oni koji plaču za vatrometom zapravo ne razumiju Festival. Dakle, ja koji ne razumijem Festival, više od Festivala ne razumijem ni zašto vatrometi nisu zabranjeni za druge prilike u Puli. I kako to da u svjetskim metropolama vatrometa poput Pariza i Sydneya nisu svjesni opasnosti po pitome i divlje životinje.
Ekolozi su u inicijativi posegli za emocijama građana. Pasići i mace osjetljiva su tema, a za razliku od djece, ljubimci se smiju koristiti u raznim medijskim kampanjama. Da se pak djeca smiju koristiti u kampanjama, mogao bih vam prenijeti razgovor sa sinom, a koji se nikada nije vodio:
"Tata, zar opet neće biti vatrometa? Neće, sine, vatromet ne vole pasići i mace. Tata, zar su pasići i mace važniji od nas djece? Jesu, sine. Tata, je li bilo pasića i maca u Puli kad ste vi bili mali i gledali vatromet? Bilo je, sine."
Tvrdili su ekolozi da najviše trpe ptice koje žive u gradu, a objavljene su i fotografije mrtvih tića, iako nije bilo potvrde da je uzrok vatromet. Od vatrometa ugibaju navodno i čvorci, koje također treba štititi, osim kad zaseru aute u Kolodvorskoj. Tad bi ih mnogi zauvijek prognali iz grada kojem, iskreno, ne pripadaju.
Razmišljajući o pticama, mislim si i kako to da je, kad sam bio mali, u gradu bilo puno više gradskih golubova i vrabaca i vatrometa, a sada primjećujem da je grad pun nastrljivih i agresivnih galebova, vrana, svraka i čvoraka, dok je autentičnih golubova i vrabaca, kao i vatrometa, sve manje i manje.
Ukidanje vatrometa je dosezanje višeg standarda brige o životinjama, rekli su. To će reći da stalno napredujemo, razvijamo se i osvješćujemo. Možda ćemo se do 76. PFF-a osvijestiti i da jarka svjetlost s velikog ekrana za noćne projekcije u Areni može izazvati epileptične napade kod noćnih lovaca poput mačaka, ćukova, kuna...
Do 2030. mogli bi standard brige dovesti na nivo da zabranimo glazbu u ljetnoj noći jer ona traumatizira i dezorijentira sve životinje osjetljivog sluha. A do 2035. bilo bi dobro da se osvijestimo da i samo naše prisustvo u gradu uzrokuje nelagodu i stres većini divljih životinja, poput veprova, srna i čagljeva. Pa da se sklonimo i nestanemo zauvijek sa gradske scene.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
