SAMO DOMAĆE I RUČNO RAĐENO

Obiteljski biznis koji traje već 14 godina: ŠTINJANSKE SU KREMPITE SLAVNE POPUT SAMOBORSKIH, A MNOGIMA SU JOŠ I UKUSNIJE!

U ovoj obiteljskoj pekari nema smjesa ni polugotovih proizvoda. Sve se peče svježe svakoga dana, od kora za krempite i biskvita za torte do voćnih nadjeva i krema

| Autor: Borka PETROVIĆ


Nisu samoborske, no štinjanske su krempite iz pekare "Jadre" jednako poznate. Mnogima su, doznajemo, čak i bolje od "originalnih" jer se, za razliku od samoborskih kremšnita koje se poslužuju mlake, jedu dobro rashlađene. U ovoj ih se pekari svakoga dana proizvede tristotinjak, a iza svake krempite puno je rada, truda i kvalitetnih sastojaka.

Za njih je, ali i ostale slastice, zadužen slastičar Neven Jadreško, koji je, zajedno s bratom Igorom, obiteljsku pekaru u Štinjanu otvorio 15. ožujka 2007. Uskoro će, dakle, slaviti 14. obljetnicu uspješnog rada.

Okosnica lijepe poduzetničke priče upravo je Neven koji je, nakon završene srednje škole za slastičara položio i majstorski ispit, a zanat izučio kod Danice Omeragić koja ga je, kako veli, naučila brojnim zanatskim tajnama.

- Prvo smo radili samo kolače i torte, a onda smo odlučili u asortiman ubaciti i domaći kruh. I tu smo imali sreće jer nas je došao podučiti slavni, tada već 90-godišnji vodnjanski pekar Tilio, koji nam je otkrio originalne recepte za kruh po kojima i danas radimo, navodi Neven.

Ističe da je sve što izlazi iz njihove pekare domaće i ručno rađeno. U ovoj obiteljskoj pekari, u kojoj pomažu i otac Zoran i majka Mia, nema smjesa ni polugotovih proizvoda. Sve se peče svježe svakoga dana, od kora za krempite i biskvita za torte do voćnih nadjeva i krema. Tako se i krema za krempite svakodnevno tuče od svježih jaja, šećera i mlijeka.

Da nam pokaže koliko je truda iza pleha krempita, Neven nas je pustio da škicnemo u kuhinju. I dok su Davorka i Emina čistile jabuke za štrudle i međimursku gibanicu, on nam je pokazao pripremu ove slavne slastice. Za dva pleha, odnosno 30 krempita išlo je ravno 30 jaja!

- U mlijeko najprije ubacimo smjesu od jaja i mašina to, stalno miješajući, kuha 15-ak minuta. Zatim čvrsto umutimo bjelanjak sa šećerom i onda na toplu žutu kremu ručno umiješamo snijeg od bjelanjaka. Najprije jedan dio žustro, a drugu polovicu nježno, kako bi krempita bila prozračna i lagana, pojašnjava nam Neven dok miješa smjesu. To, koliko smo vidjeli, nije lagan posao. Potrebna je snaga i čvrsta ruka.

Posao slastičara, iako sladak, nije lak. Nevenov radni dan počinje već u četiri sata ujutro kako bi mušterije svaki dan dočekali svježi kolači i torte. Nerijetko u kuhinji provede i po 10, 12 sati dnevno.

- Najteže je ljeti kad je toplo, a ja u kuhinji stojim pored pećnica, kuham kremu… No, to je posao koji volim i u kojem uživam, priznaje nam Neven.

Kruh se, s druge strane, počinje pripremati kad padne mrak, oko 21 sat, da bi već u 6.30 sati bio na policama štinjanske pekare i one u gradu, koju su prije pet godina otvorili nasuprot zgrade pulske tržnice. Za tu se trgovinu brine brat Igor, a za njenim su pultom Ingrid i Rafaela. Valja napomenuti i da su za kruh zaduženi pekari Igor i Sumadin.

Na pitanje jesu li i oni osjetili krizu u poslovanju radi aktualne epidemije, Igor priznaje da se u krizi kolači i dalje jedu, možda čak i više nego prije.

- Nama je zapravo glavni problem u gradu vrijeme. Kad je ono ružno, po gradu je puno manje ljudi pa se u pekaru rjeđe ulazi. Što se tiče samoga Štinjana, ovdje je, naravno, puno više posla ljeti, dok zimi naši sumještani najviše kupuju kruh i torte za rođendane i proslave, veli nam Igor, dodajući da bi bilo lijepo jednog dana u gradu imati i pravu slastičarnicu, s terasom, na kojoj će se moći uživati uz kolač i kavu.

Da Štinjanci vole upravo ovaj kruh, priznaje nam i jedna mještanka koja je došla po svoju štrucu kruha s maslinama. Priča nam da je, dok joj je majka bila živa, uvijek dolazila po kruh i za nju, jer je jela i tražila samo "Nevenov kruh". Ovdje je, veli nam, sigurna da je proizvod domaći i da nije pun aditiva kao što je to po trgovačkim centrima.

I doista, Neven nam govori da se gotovo 80 posto pekarskih proizvoda koji se mogu kupiti u našem gradu svodi na uvozne proizvode koji dolaze smrznuti, a nerijetko i polugotovi. Ovdje se samo stavljaju peći ili dopeći i zbog toga moraju biti puni konzervansa i aditiva, što kod njihovog kruha i kolača nije slučaj.

- U našem je kruhu samo kvalitetno brašno, kvasac, sol i voda. Dok sam ja tu, neće biti drugačije, sve će se mijesiti, kuhati i miješati, ma koliko to teže i skuplje bilo, zaključuje Neven.

<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter