KVALITETA ISPRED KVANTITETE

FOTO/PULSKA DELIKATESA TINA Manufaktura kruha i kolača u kojoj glavnu riječ ima - arhitekt!

Zanatski i sigurno kao formula dugovječnosti. Deliciozne čokoladne torte, krempite, kolači sa smokvama, kolači poput japanskog vjetra, fini prhki keksići koji tako divno pašu uz kavu i čaj

| Autor: Lara BAGAR


"U 30-ima i 40- ima trebaš puno raditi da bi u 50-ima uživao u plodovima svoga rada", izjavio je prije 15-ak godina u intervjuu za naš list proslavljeni dizajner svjetskog glasa Rovinjež Mauro Masarrotto. Maurova mudra izreka u njegovom slučaju drži vodu, ali i u slučaju Saše Jovanovića, vlasnika delikatese Tina, arhitekta koji je slijedio svoju strast te projektiranje i estetiku prostora prenamijenio na pekarske proizvode i kolače. I nakon više od dva desetljeća rada, u kojima je bilo ludih poduhvata, pokušaja, pogrešaka, sada s iskustvom, zrelošću koju nosi profesionalnost i rad, uživa u plodovima svoga rada, u ovom slučaju svojih slastica i pekarskih proizvoda.

Dvije poslovnice. Prva, majušna iz koje je sve krenulo, a nalazi se preko puta talijanske škole, u blizini nove bolnice, i ona suvremena na Verudi. Sve to vodi s 10 zaposlenih - pekara, slastičara, trgovaca. Nekada ih je bilo 17. No, nekada nije bilo recesije, korone. Dobro je to zanatski uhodan posao. Veli da je zbog zahtjeva tržišta i situacije ponudu svojih proizvoda reducirao na bazične. "Moji proizvodi su dobri, korektni, basic", kratko će.

Godine rada, tržište pa i situacija su pokazali da opstaju tradicionalne recepture, ali i kvaliteta artikala spravljenih od domaćih namirnica. Nema aditiva, umjetnih okusa. Zato je njegov kruh poput domaćeg - nema previše volumena, vlažan je, s tvrdom koricom. Saša njeguje autorstvo i izvornost. Stalo mu je do kupca. Tako, primjerice, tri štruce kukuruznog kruha ispeče iz poštovanja spram nekoliko klijenata koji ga traže.

U lijepoj osvijetljenoj pekari na Verudi kolači dolaze do izražaja. Decentno i fino. Dobro skrojeni klasici koji uvijek funkcioniraju. U početku je bilo bezbroj pokušaja i inovacija. Saša se educirao i s puno strasti osmišljavao recepture. Sam je kuhao dok ne bi bilo savršeno pa bi to odnio u kuhinju i prenio na svoje slastičare. Proučavao je, pokušavao, eksperimentirao s pralinama, krostatama, raskošnim tortama, no tržište je pokazalo da su tradicionalni okusi, na neki način evergreeni, najbolji. Kvaliteta ispred kvantitete. Klasika ispred ekstravagancije. Zanatski i sigurno kao formula dugovječnosti. Deliciozne čokoladne torte, krempite, kolači sa smokvama, kolači poput japanskog vjetra, fini prhki keksići koji tako divno pašu uz kavu i čaj, ali koji svojom postojanom aromom već samo jednim komadom zadovoljavaju želju za desertom. U lijepoj upakiranoj kutiji, neodoljiv su poklon koji nas, nerijetko zaboravljenim okusima i izgledom, prustovski vraćaju u djetinjstvo. Osim klasika, ponuda se malo mijenja, ovisno o sezoni. Ljeti ima više slastice voćnih kombinacija. Tada je ponuda upotpunjena i sladoledom, ručno rađenim, koji ima takav pun okus da je više od osvježenja, prava ledena delikatesa.

Slastičarna je želja svakog ljubitelja slatkog. Bila je to i želja Saše Jovanovića. Prije nekoliko godina u novom je prostoru otvorio modernu, profinjenu i urbanu slastičarnicu. Bilo je to mjesto u kojem je kozumacija kolača postajala ritual. Međutim, poslovanje je bivalo sve teže i teže pa je slastičarnica postala lijepa prošlost.

Kada je o klasicima riječ, u Tini je uvijek dobra krempita koja je, po sudu vlasnika, njegov forte. "Recept za krempitu je uvijek isti. I dalje se krema ručno miješa", otkriva. Tko ne vjeruje, poziva da provjeri i da zajedno s njim odradi taj proces. Objašnjava da se u slastičarstvu, unatoč tehnologiji, i dalje neki procesi moraju ručno odrađivati.

Ono što je zapravo as ili u ovom slučaju kolačić u rukavu je breskvica. "Obožavam breskvice. Od malih nogu im ne mogu odoljeti", veli. Ta svečarska slastica postala je Tinin zaštitni znak u toj mjeri da je nedavno u Zagrebu otvoren i mali prostor "Mirakul" u kojem Tina nudi samo slastice koje imaju formu breskvica. Malo carstvo čudesnih breskvica, Mirakula. Jedna slastica u dvanaest izdanja. Dok klasična punjenja tipičnih breskvica uključuju marmelade od šljiva ili šipka, kao i kekse obojene jestivim bojama i uvaljane u šećer, u Mirakulima su se odlučili otići korak dalje i svoje kolačiće nadjenuti okusima Istre. To znači breskvica s okusom višnje i terana, tamne čokolade, lješnjaka i maslinova ulja ili bijele čokolade, badema i ružmarina… Osuvremenjena tradicija nastala iz znatiželje, ali i Sašine potrebe za kreativnošću. Taj isti impuls koji ga cijelo vrijeme tjera da stvara nešto novo. Zbog toga je i nezadovoljan poslom arhitekta krenuo u svijet slastica.

"Ustvari, volio sam taj posao, arhitekturu, ali sam bio svjestan da me ne ispunjava na način na koji se odrađuje s premalo idealizma i zanosa. Tek kad sam počeo raditi ovo, shvatio sam da volim vidjeti rezultat svoga rada, kreacije koje su odmah opipljive", kaže.

Spletom okolnosti tu je svoju strast implementirao u osuvremenjivanje obiteljskog posla. "Želio sam da to bude svojevrstan laboratorij otvoren za eksperimentiranje i stvaralaštvo", prisjeća se. Krenuo je s malom pekarom. Kruščići s okusom ružmarina, punjeni maslinama, orasima, bili su prava revolucija krajem 90-ih. Bila je to prva faza u kojoj je nepovjerljivu i zahtjevnu klijentelu trebalo usmjeriti na nešto drugačiji koncept. Uspio je u tome. Zadovoljan je postignutim. Za svoje proizvode veli da su delikatesni iz razloga jer su ručno rađeni. Danas bi se to nazivalo craft. U svijetu masovne proizvodnje sadržaja osrednje kvalitete, bilo da se radi o hrani, tehnologiji ili odjeći, sve se više počinju cijeniti ljudi koji ne pristaju na takve uvjete i svoj proizvod žele izdvojiti iz gomile te ga učiniti vrhunskim. To je i Sašina poslovna deviza. Raditi s posvećenošću i ljubavi da ljudima podari ono što bi i sebi.

„Nema tu one priče: ova brajda je za moju fameju, a one tamo su za prodaju. Što je za moju trpezu, to je i za moje kupce koje volim i poštujem", ističe. Tina je poput breskvice, klasik koji uvijek funkcionira. Tina je ulazak u sigurno, tu ne možete pogriješiti. Samo pazite kada ulazite. U nedjelju ćete poljubiti vrata i ostati gladni ako dan ranije ne obavite kupnju. "Ne radimo nedjeljom. Zbog te poslovne odluke, koju nije bilo lako donijeti iz kojekakvih poslovnih razloga, beskrajno sam sretan i ponosan", zaključuje vlasnik.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater