Toskana je povijesna talijanska regija, zemljopisno smještena u središnjoj Italiji. U Toskani živi oko četiri milijuna ljudi, administrativno središte i najveći grad je Firenca sa skoro 400.000 stanovnika, slijede Prato, Livorno i Arezzo koji svi imaju preko 100.000 stanovnika. Od ostalih značajnih povijesnih gradova ističu se još Pisa, Siena i Lucca. Glavne industrijske grane u Toskani su turizam i poljoprivreda od čega prevladava vinarstvo i vinogradarstvo te maslinarstvo. Vino je jedan od sinonima za Toskanu, a dominiraju crvena vina poput povijesnog Chiantia te Brunello di Montalcino i Vino nobile di Montepulciano koji su nastali kasnije. Glavna sorta grožđa za dobivanje ovih vina je sangiovese.

Bijelih sorti nema puno, a najpoznatija je vernaccia od koje se dobiva poznato vino Vernaccia di San Gimignano. Toskana je poznata i po desertnom vinu Vin Santo koji se dobiva od sušenog grožđa, najčešće od malvazije i trebbiana. Danas jedanaest toskanskih vina nosi najvišu oznaku DOCG, dok njih 39 ima oznaku DOC. Prije četrdesetak godina uspostavljena je i posebna skupina vina koja se nazivaju Supertoskanci. Ova se vina rade od introduciranih sorti grožđa, većinom bordoških i u početku su nosile oznaku Vini da tavola, a danas IGT. Danas bih se dotaknuo najznačajnijeg toskanskog bijelog vina koji se proizvedi u općini San Gimignano u pokrajini Siena. Ova srednjovjekovna utvrda poznata je po svojoj arhitekturi, a posebno po tornjevima koji su joj zaštitni znak te po šafranu čija je proizvodnja u srednjem vijeku bila značajan izvor prihoda. Vernaccia di San Gimignano ima dugu dokumentiranu povijest od preko tisuću godina, spominje se u Danteovim djelima, a i u povijesnim dokumentima obitelji Medici. Zanimljivo je i da je vernaccia prvo talijansko bijelo vino koje je dobilo DOC oznaku još davne 1966. godine, a danas je jedino bijelo vino iz Toskane koje nosi DOCG oznaku. Moram priznati da nemam priliku često kušati vernaccie osim kad posjetim sajam Vinitaly ili kao sada kad sam na kušanje dobio dva vrlo zanimljiva uratka iz vinarije Panizzi. Povijest ove vinarije započinje 1979. kada poslovni čovjek Giovanni Panizzi kupuje imanje Santa Margherita u blizini San Gimignana. Na imanju su podignuti nasadi vinograda i maslina, a nakon deset godina na tržište je plasirana prva berba Vernaccia di San Gimignano. Danas oni na tržište plasiraju petnaestak etiketa vina te tri etikete maslinova ulja.

Danas bih s vama podijelio moje viđenje njihova najnagrađivanijeg vina Vernaccia Riserva iz berbe 2016. Grožđe za ovo vino dolazi iz vinograda koji je smješten na 400 metara nadmorske visina, a ručna berba je odrađena u drugoj polovici rujna. Nakon prerade vino se kratko macerira te potom odležava na vlastitim kvascima u barrique bačvicama u trajanju od 12 mjeseci, a pred puštanje na tržište još dvije godine provede u boci. Vino krasi elegantna slamnato žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto. Na mirisu se vino polako otvara, a miris je fin i ugodan. Na prvo mirisanje dominira nota vanilije koju prati nota suhog badema te nota zrelog voća u obliku zrele dinje. Na drugo mirisanje javlja se nota cvjetnog meda i ušećerene narančine kore te nota orahove ljuske, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i mekano, a s druge strane krasi ga fina svježina, blagi tanini i ugodna mineralnost te srednje tijelo. Vino ima dobru ravnotežu, intenzivnost okusa mu je izražena, a okus u ustima traje dosta dugo. Kakvoća okusa je fina, vino je harmonično i na aftertasteu javlja mi se nota maslaca i vanilije. Ova Vernaccia Riserva se lijepo pije, u jako dobroj je formi te u dobrim uvjetima čuvanja može potrajati još barem deset godina. Enogastronomski ovakav tip vina fino paše uz riblja jela, ja sam ga kušao uz jedan klasik, oradu pečenu na gradelama uz malo blitve i krumpira.

Povezane vijesti

• Ususret Festivalu pjenušaca u Višnjanu
• CHATEAU LA BATIE:  Švicarska Žlahtina
• Istarske rakije: Grappa Đana