Gospodin Kikuo Ibe živi u nama dalekom Japanu. Jednom davno, godine 1981 nosio je s ponosom na svojoj lijevoj ruci očev sat. Gospodin Kikuo Ibe radi kao inženjer zaposlen u tvrtki Casio.
Gospodin Ibe jednog je dana zbog odsutnosti pažnje i svijeta koji ga okružuje ispustio iz ruke očev sat koji je pao na betonski pod i razbio se u tisuću komada. To ga je toliko razljutilo da je trenutačno odlučio da će osmisliti i stvoriti sat koji će biti praktički neuništiv. Smislio je inženjersko / filozofski koncept po kojem će kreirati sat i nazvao ga je "tri desetke".
Baterija mu mora potrajati deset godina, mora biti otporan na tlak pod vodom do deset bara i preživjeti pad s visine od deset metara. Kako je vrijeme odmicalo gospodin Ibe uspješno je riješio samo dvije "desetke" koje se tiču vodootpornosti i vijeka trajanja baterije , ali pad s visine od deset metara nije mogao nikako riješiti. Ostalo mu je još vrlo malo vremena do kraja zadanog roka realizacije sata. Pomalo tužan i zamišljen izašao je iz svoje radionice u Casiu u obližnji park.
Sjeo je na drvenu klupicu i zamišljeno se zagledao u nekolicinu djece koja se igrala s gumenom loptom. Najednom je lopta pogonjena energijom sudbine doletjela do njegovih nogu a djeca su ga zamolila da "šutne" loptu nazad prema njima. Nakon što je to učinio "prostrijelila" ga je misao prožeta mentalnom strujom i on je spoznao rješenje svojeg problema. Što ako ni mehanizam sata bio smješten u nekakvom gumeno/plastičnim kućištu kao recimo u centru napuhane lopte?
Onda bi sat zasigurno bio otporan ma padove i udarce. Vratio se u svoju radionicu u Casiu ,tamo odmah iza dječjeg parka. Odmah se "bacio na posao" i izradio takvo kućište u čijem se središtu nalazi mehanizam sata učvršćen kao nekim gumenim klinovima koji apsorbiraju vibracije i udarce. I ja posjedujem legendarni model ovog sata proizveden davne 1983 godine. Inspiriran njime sjedeći tu u Puli na Vidikovcu na drvenoj klupici gledam djecu kako šutiraju šarenu loptu oslikanu "Ninja Kornjačama" nizbrdo po travnatom brežuljku... gledam ih i razmišljam: ... Ljudskim je bićima sasvim normalna želja i poriv - živjeti s ciljem da te drugi vole.
Kralj moderne filozofije gospodin Kant nazvao je tu želju ili možda još i bolje da ju nazovemo "potrebom" - "inklinacija" . To bi po mojem shvaćaju stvari bilo da ljudi misle da je put do apsolutne slobode i blagostanja ostvariv upravo kroz ovu gumenu loptu koji gledam kako ju djeca šutiraju i ona se po sili gravitacije kotrlja nizbrdo i dopušta dječjim nogicama da ju neartikulirano šutiraju niz brdo. Lopta pritom nailazi na oštro trnje, poneki kamen i njena se površina oštećuje, grebe i razvija. Postoji i velika mogućnost da će se s vremenom i probušiti. Postat će neupotrebljiva, a djeca će ju ako ih roditelji ne vide baciti u obližnji grm umjesto u kontejner za reciklažu plastike. To je ta sila koja gura loptu dole, to je ta inklinacija koja vodi prema propasti iako izgleda da vodi u blagostanje...
Nije li čovjek poput ove gumene lopte koja se kotrlja nizbrdo pogonjena "djetinjastim silama"... Živjeti na ovakav način znači biti rob vlastitih želja i nagona koje zapravo kontroliraju drugi. Recimo to ovako: Da ste zaposleni u nekoj većoj organizaciji da se trudite i da uspješno obavljate svoj posao. To nekima smeta, jer iz osobnih i materijalnih razloga ne žele da kvaliteta rada i usluge prijeđe na neki viši nivo. Vi to shvaćate i nakon nekog vremena odlazite iz te organizacije. Tražite svoj put dalje i drugdje. Odlazite na razgovor i drugu organizaciju koja ima veći nivo kvalitete... ali... Iz stare organizacije vas "kleveću" i obezvrjeđuju Vašim novim potencijalnim suradnicima vašu kvalitetu obavljanja određenog posla.
A s druge strane klijenti koji su bili krajnji korisnici vašeg proizvoda i rada tim istim "novim potencijalnim suradnicima" govore sve najbolje o vašem radu. Predstavnik nove organizacije u koji biste prešli zbog ovih "neobičnih ocjena vašeg rada "ostaje na kratko zbunjen, ali se vrlo brzo snalazi i odlučuje za sljedeću taktiku: Budući da je doznao o vama istovremeno najgore i najbolje kritike, što je zaista nelogično i neobično....Odlučuje ze za sljedeću taktiku: Nudi Vam priliku da se dokažete. A dokazat ćete mu se da ćete raditi slabije plaćen posao unutar njegove organizacije ali da od sebe morate dati maksimum kao da ste vrhunski plaćeni i odrađivati poslove uz spoznaju da vas promatraju i testiraju i onda nakon nekog vremena ako se odlično ponudit će vam posao dostojan vašeg ranga i stečenog znanja.
U većini slučajeva pogonjeni vlastitim egom Vi biste pristali na takvu ponudu te bi izjavili:" Svakako! Ja se ne bojim izazova! Stavite me gdje se najviše radi i najmanje plaća! Ja ću Vam se svojim radom dokazati! I tu biste pogriješili. Za sebe samog mislili biste da ste osobni heroj koji se bori da dokaže svijetu kako je kvalitetan i kako ga zbog toga svi trebaju voljeti. Za njih biste bili tek "topovsko meso" kojeg valja iskoristiti uz pomoć lažne negativne kritike pogonjene ljubomorom, nerazumijevanjem i ljutnjom bivše organizacije... Postali bi ona gumena lopta koju dječje noge bezosjećajno guraju nizbrdo sve dok ju ne unište i odbace radi vlastite zabave.
Kad malo bolje razmislim, čovjek nije lopta a koliko mi se čini posjeduje i noge. Ustanite, oslonite se na vlastite noge. Ne budite lopta koja bezglavo juri nizbrdo, već laganim i sigurnim hodom s osmijehom na licu svojom vlastitom voljom krenite uzbrdo prema vrhu brda, tamo je zrak najbolji... I dok hodam tako vlastitim nogama i vlastitom voljom s osmijehom na licu prema vrhu brda po zelenoj livadi primjećujem mjestimice oko sebe da među zelenom travom izbija mladi koromač i divlji maslačak... Vadim svoj vjerni japanski džepni nož i ubirem mekane svijetlo zelene grančice koromača i tamno zelene listove divljeg maslačka... kada dođem kući u svoju kuhinju dodat ću još malo gaude, češnjaka, maslinovog ulja soli i crnog papra... Sada znam... da danas pravim tost... "livadni tost"...
Škola kuhanja by The Outlaw Chef: Livadni tost
Grančice svježeg koromača i listove mladog divljeg maslačka, oštrim kuhinjskim nožem narežite na krupne dijelove.
Na tavi, na srednje jakoj vatri, na zagrijanom maslinovom ulju pržite cca 3 do 4 minute grančice koromača, sitno nasjeckano zrno češnjaka, listove divljeg maslačka s 1/3 čajne žličice crnog friško samljevenog papra i 1/3 čajne žličice cvijeta morske soli. Konstantno miješajte ali nemojte dodavati vodu. Listovi koromača i maslačka bi se trebali smekšati za 3 do 4 minute pa maknite po isteku navedenog vremena tavu s izvora topline.
Stavite u toster dvije fete vama omiljenog kruha, istostirajte ih pa izvadite iz tostera.
U manju zdjelicu ili tanjur naribajte na ribež "na sitno" 10 dkg sira gauda.
Na donju fetu tostiranog kruha stavite pržene listove koromača i divljeg maslačka s češnjakom i maslinovim uljem.
Na ove pržene listove koromača i maslačka stavite naribani sir gauda.
Sve poprskajte s malo maslinovog ulja pa poklopite drugom fetom tostiranog kruha.
Vaš je "livadni tost" sada spreman za konzumaciju.. Zatvorite oči i zagrizete prvi zalogaj... Zaronite uz pomoć vašeg uma i nepca kroz eteriku koromača i maslačka prožetu blagim okusom gaude i mjestimice oštrim okusom češnjaka i papra u dubinu vaše mentalne livade koja vas trenutačno okružuje... Tamo negdje na sredini možda ćete uspjeti vidjeti jedno dijete kako trči uzbrdo po zelenom travnatom brežuljku...To dijete ste Vi...Pogled vam je uperen u bijele oblake i svijetlo plavo nebo a bosim stopalima dodirujete svježu i mekanu travu po kojoj trčite puni energije uzbrdo...Dobar vam tek dragi moji čitatelji...Vaš Outlaw.
Damjan Bistričić
Damjan Bistričić, u svijetu gastronomije poznatiji kao The Outlaw Chef, profesor je talijanistike, kuhar, chef de cuisine...
Svake subote The Outlaw Chef donosi vam novi recept u sklopu Gastro Specijala subotom samo na portalu Glasa Istre.
U svom kulinarskom izričaju primjenjuje "art brut" stil kuhanja, kojeg je ujedno i začetnik, a inspiraciju za svoje kulinarske kreacije nalazi upravo u likovnom smjeru "le art brut".
Na svom Instagram profilu svakodnevno objavljuje razne zanimljivosti i kulinarske savjete.