Dosadašnji kontakt s Alpama bilo je skijanje na skijalištu Vogel iznad Bohinjskog jezera, planinarenje po Komni i Bogatinu, sunčao se i umočio noge u Krnska jezera iako je zabranjeno, a i prvi put sam doživio sajle i klinove, feratu spuštajući se po Komarči s doma pri sedam triglavskih jezerah. Za potpuniju sliku preostalo mi je još samo uspeti se na Triglav. No, to nije bilo jednostavno
Nakon što sam ispenjao Olimp i Musalu okrenuo sam se našem gotovo najbližem tritisućnjaku. I on ima mitološku komponentu jer Triglav se zvao staroslavenski bog. Poznata je i legenda o njegovom zlatorogu. Olimp je dom bogova dok ime Musala potječe iz razdoblja kad je ovim prostorima vladala Turska i Turci su ga nazivali Mus Alah, što znači pored Alaha. Soveniju pamtim po nezaboravnom skijanju, kasnije planinarenja sa suprugom kao pratiteljicom. Dosadašnji kontakt s Alpama bilo je skijanje na skijalištu Vogel iznad Bohinjskog jezera, planinarenje po Komni i Bogatinu, sunčao se i umočio noge u Krnska jezera mada je zabranjeno, a i prvi put sam doživio sajle i klinove, feratu spuštajući se po Komarči s doma pri 7 triglavskih jezerah.
Za potpuniju sliku preostalo mi je još samo uspeti se na Triglav. No, to nije bilo jednostavno izvesti pošto uspon na vrh Triglava kako piše na internetu ekstremno je težak i iznimno opasan. Imao sam par kombinacija. Najviše su se oko organizacije ovog izuzetno teškog uspona angažirali moji prijatelji, Kristina i David, oba iskusna planinara, alpinista i vodiča. Više puta su se popeli na Triglav s raznih smjerova pa su se dogovarali za najbolju soluciju uspona. Odlučeno je da idemo kroz dolinu Kot kao uvertira u ono što nas čeka gore. Rekao sam da bih želio uspon obaviti u tri dana i tako je i bilo. Pošto je na Triglavu vrlo promjenjivo i hirovito vrijeme dugo se pratila vremenska prognoza. Dan polaska poklopio se s mojim dolaskom u Zagreb i gostovanjem na HTV-u pa me je Kristina pokupila na Prisavlju. Približili smo se cesti prema Ljubljani i sačekali Davida. Domalo stiže David i ekspedicija kreće na Gorenjsko.
Rajska voda
Nakon dvosatne vožnje eto Jesenica, Mojstrane pa uz malo čekanja na šumskoj cesti zbog šumarskih radova stižemo do parkirališta gdje je bilo podosta automobila. U 16 sati krećemo prema Domu Valentina Staniča pod Triglavom. Trebali smo savladati visinsku razliku od 1.500 metara. Staza je na početku lagana, a onda oštro kreće prema gore. Na pola puta nalazi se jedan slabi izvor, ali s preukusnom vodom. Punimo boce. Uživam u ispijanju te rajske vode. Nastavljamo. Staza sve teža. Polako napredujemo po sve težem terenu. Kreću klinovi, sajle, strme padine. Lagano se mrači, a mi još daleko od doma. Nakon sedam sati hoda po razbacanom kršu postajem poprilično umoran.