Piše Dražen Katalinić
Ako je bijelo, ne znači da je mlijeko
Hrvatska proizvodnja mlijeka ponovno je u problemima iz kojih, ako ćemo istini za volju, nikad nije ni izašla, a očituju se u preniskim otkupnim cijenama i uvozu jeftinog mlijeka što za posljedicu ima pad broja domaćih proizvođača. Ukratko, mljekari se suočavaju sa sve manjim prihodima zbog pada otkupne cijene mlijeka, dok im troškovi istodobno nezaustavljivo rastu. Nije to problem samo hrvatskih proizvođača jer se u tom začaranom krugu vrte i proizvođači u regiji, a sve zbog uvoznika i dobavljača koji kupuju viškove na međunarodnim burzama, uglavnom nekvalitetnog mlijeka, i prodaju nam ga pod raznim brendovima i sloganima kao što je "mlijeko s hrvatskih livada" i slično. No, još veći problem je što je takvo mlijeko toliko jeftino, često ispod proizvođačke i otkupne cijene, a nadležne institucije ne reagiraju jer bi u svakoj uređenoj zemlji i organiziranom tržištu to bio signal za alarm. Kod nas je uglavnom signal za prosvjede seljaka, s kojima počinju i završavaju svi napori da se zaštititi domaća proizvodnja mlijeka, uvoz se i dalje nastavlja, a mlijeko kupujemo po skoro pa simboličnim cijenama.
