Vina viših razreda kvalitete mogu odležavati pa im neće škoditi ako se puste u prodaju koji mjesec ili godinu kasnije, ali stolna su vina koja se najčešće prodaju u rinfuzi sasvim druga stvar jer su namijenjena brzoj potrošnji. Problem je u tome što treba više bačava, više podrumskog kapaciteta i dodatne investicije, ali i moratorij na kredite

U istarskim vinskim podrumima dva mjeseca prodaje uopće nije bilo, a kod onih koji su se potrudili doprijeti do svojih potrošača putem društvenih mreža i dostavom na kućni prag, ostvareni promet nije prelazio niti jedan posto od uobičajenog za ovo razdoblje.

Kada govorimo o neprodanim zalihama kod vinara radi se o vinu već napunjenom u butelje koje sada zauzimaju određeni skladišni prostor ili se radi o vinu još uvijek pohranjenom u bačvama, a koje se u boce obično punilo neposredno pred turističku sezonu. Kod mnogih vinara je vino u bačvama ostalo i iz čistog opreza, jer u vrijeme korona-krize nisu punili boce za koje su znali da ih ne mogu plasirati. Kako za tri do tri i pol mjeseca dolazi vrijeme nove berbe, bačve koje su sada pune treba isprazniti kako bi se napravilo mjesta za novo vino, tako da višak neprodanog vina vinarima stvara dvostruki problem. Nije donijelo očekivani prihod za pokrivanje obrtnih troškova nove proizvodnje, a sada imaju još i manjak bačava i manjak prostora za skladištenje boca. 

Prodaja usporena 

Koliko je to ozbiljan problem, te kolike fizičke i financijske razmjere on ima na području Istre, ne može se precizno reći jer ne postoji sustav preciznog evidentiranja trenutačnog stanja ni u kojoj sferi poljoprivredne proizvodnje, pa tako ni u vinarstvu. Postoji službeni podatak državnih poljoprivrednih agencija da je prošle godine u Istarskoj županiji iz 3.105 hektara registriranih vinograda proizvedeno 11,962 milijuna litara vina, ali nemamo pouzdanih podataka o godišnjoj prodaji istarskih vina, niti o točnoj količini vina koje se nije prodalo zbog korona-krize. Za sagledavanje veličine problema pomoglo bi i da znamo omjer količina vina u pojedinim kvalitativnim razredima, jer vina viših razreda kvalitete mogu odležavati pa im neće škoditi ako se puste u prodaju koji mjesec ili godinu kasnije, ali stolna su vina (koja se najčešće prodaju u rinfuzi) sasvim druga stvar jer su namijenjena brzoj potrošnji.

Porečka tvrtka Agrolaguna sa svojom godišnjom proizvodnjom od 4,5 milijuna litara vina ima najveći pojedinačni udio u sveistarskoj ukupnoj proizvodnji od 11,9 milijuna litara vina. Iako je i Agrolaguna tijekom korona-krize osjetila pad prodaje, to ju previše ne zabrinjava jer ima izvrsno organiziran sustav distribucije kroz koji kani plasirati barem polovicu uobičajenog godišnjeg prometa, a podrumski su joj kapaciteti dovoljni za prijem svih količina iz nove berbe. Što se tiče Agrolagune, posljedica korona-krize je tek usporena, ali ne i onemogućena prodaja, a rješenje problema viškova vina vidi se kroz postupno oživljavanje prodaje u skoroj budućnosti.

Malvazija za jesen

Ostali istarski vinari, njih oko 130, što se viška vina tiče nisu svi u jednakim problemima. U tom kontekstu zanimljivo je razmišljanje jednog od poznatijih i nagrađivanijih istarskih vinara, Ivana Damjanića iz Fuškulina na Poreštini, koji smatra da je blokada prodaje istarskih vina zbog korona-krize doduše financijski naštetila vinarima, ali je zato bila jako dobra za vina, pogotovo malvaziju.

Po Damjanićevu mišljenju, minulih se godina paralelno uz porast nacionalne i globalne popularnosti istarske malvazije razvila i ne baš pohvalna navika istarskih vinara da svoju mladu malvaziju na tržište izbacuju prerano. Umjesto na proljeće, mladu bi malvaziju po Damjanićevu mišljenju trebalo početi puštati u prodaju tek krajem ljeta, uoči sljedeće berbe, pa bi se tako, lansiranjem novog imidža najpopularnijeg istarskog vina, mogao riješiti i problem ovogodišnjeg viška lanjske mlade malvazije. Ubuduće bi se čak mogla osmisliti mlada malvazija koja će se početi piti tek nakon punih godinu dana odležavanja, dakle nakon sljedeće berbe, jer je to razdoblje u kojem se malvazija po Damjaniću može idealno formirati. Takav je proizvodno-prodajni ritam i ekonomski odnosno financijski optimalan za vinare, a istodobno bi im optimizirao i ritam poslova u podrumu, s dovoljno vremena za posvećivanje aktualnoj berbi i radovima s vinom iz prošlih berbi. Problem ovog koncepta je jedino u tome što za njega treba više bačava odnosno više podrumskog kapaciteta, u što bi trebalo dodatno investirati. No, kad se razgovara o mogućim viškovima vina, Damjanić ima još jednu programatsku primisao: na temelju osobnih uspjeha zalaže se za širenje proizvodnje, uz istodobno širenje kulture potrošnje uz odgovarajući marketing, odležanih vina, koje starenjem dobivaju dodanu vrijednost i postižu bolju cijenu. Iako su upravo istarska odležana vina najtrofejnija na uglednim svjetskim vinskim ocjenjivanjima, u ukupnim prodajnim statistikama njihova je zastupljenost minorna. Ako bi svaki vinar u Istri povećao vlastitu proizvodnju odležanih vina, i to bi bio doprinos rješavanju problema eventualnih viškova, jer odležanom vinu nimalo ne smeta ako u prodaju krene par mjeseci ili čak koju godinu nakon uobičajenog ili planiranog termina. To je za vino još bolje, smatra Ivan Damjanić, jer će mu se kvaliteta, a time i vrijednost, povećati. 

Suradnja s trgovačkim centrima

U malo drukčijim okvirima razmišlja Adriano Prodan iz sela Korlevići na Višnjanštini, inače jedan od najvećih istarskih proizvođača vina u Istri. Iz 15 hektara vlastitih vinograda i još iz 20 hektara kooperantskih vinograda iz kojih otkupljuje grožđe, Prodan godišnje proizvodi oko 240.000 litara vina, od čega su oko 85 posto kvalitetna vina s oznakama izvornosti i geografskog podrijetla. U vrijeme korona-krize njemu je promet opao za samo 50 posto, što je frapantan podatak ako znamo da se većina drugih vinara žalila da im je prodaja u protekla dva koronom obilježena mjeseca opala za preko 95 posto. "Spašavaju me trgovački centri preko kojih plasiram značajan dio svoje proizvodnje", kaže Adriano Prodan, a u suradnji s trgovačkim centrima vidi i mogući izlaz iz problema viška vina za sve istarske vinare zajedno. Svoju je zamisao predložio i udruzi Vinistra, a ideja je u tome da se od svih vinara koji imaju viškove ti viškovi sakupe i kupažiraju u dvije-tri zajedničke etikete koje bi se plasirale kroz trgovačke centre uz neku prihvatljivu cijenu, čime bi se konkuriralo povelikoj ponudi uvoznih vina u tim istim trgovačkim centrima. Zamisao nije loša, ali postavlja se pitanje ima li igdje u Istri dovoljno slobodnog podrumskog kapaciteta, s bačvama dovoljne ukupne zapremine, da se svi ti viškovi smjeste i izmiješaju na jednoj ili čak na više lokacija. "Ako ima interesa, sve bi se moglo riješiti, samo netko treba pokrenuti takvu akciju", uvjeren je Adriano Prodan.

Proizveo dezinficijense

Kako uz vina Prodan proizvodi i rakije, u svojoj je destileriji pokušao dio vinskih viškova preraditi u medicinski alkohol. Neku je manju količinu i napravio, uspjevši dobiti alkohol koncentracije 82 posto, ali kad je to, u jeku pojačane potražnje za dezinficijensima, ponudio tržištu, interesa uopće nije bilo! Taj segment potražnje za medicinskim alkoholom već su naime pokrili slavonski proizvođači, koji raspolažu mnogo većim količinama neprodanog vina, a i uvoznih se dezinfekcijskih sredstava već desetak dana nakon početka korona-krize i propisivanja obaveznih protuepidemijskih mjera, na našem tržištu već bilo toliko namnožilo da se domaća proizvodnja pokazala neisplativom. Razmišljao je Prodan i o tome da dio svojih vina preradi u alkoholna pića, u razne vrste rakija, ali to bi, zbog trošarina, donijeli veći gubitak nego prihod pa je zasad od toga odustao. Prerada vina u vinjak, koji je svakako viša kategorija vinske prerađevine, također ne bi riješio problem jer vinjak treba odstajati u bačvama nekoliko godina što bi opet izazvalo probleme s trošarinama i gubicima. "Treba dobro razmisliti kako rješavati viškove vina, a sigurno je da država u tome nema interesa jer nam nije pomogla ni u mnogo većim problemima. Kada već imamo vino kao gotov proizvod, najbolje bi ga bilo i plasirati na tržište takvog, kao vino, a ne ga pretvarati u mnogo manje vrijedne nusproizvode", zaključna su Prodanova razmišljanja.

Moratorij na kredite

Već nekoliko tjedana se na vinskoj sceni, doduše ne baš intenzivno, razgovara i o mogućim državnim odnosno europskim potporama za rješavanje problema vinskih viškova. U tom su se kontekstu spominjale, primjerice, potpore za preradu vina u medicinski alkohol i dezinficijense, ili pak potpore za zelenu berbu odnosno za namjerno smanjivanje prinosa predstojeće berbe kako bi se iz nje proizvelo manje vina nego inače, ali nikakvih konkretnih "ponuda" još nema. Udruga istarskih vinara Vinistra je, kako nam prenosi njezin predsjednik Nikola Benvenuti, nedugo nakon izbijanja korona-krize uputila nacionalnom Udruženju vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori svoje prijedloge mjera pomoći vinarstvu u okolnostima korona-krize, a svoje su prijedloge uputile i ostale hrvatske vinske regije. Najvažniji među tim prijedlozima su financijske naravi odnosno traži se da se i vinarima, kao i ostalim poduzetnicima, odobre moratoriji na otplatu kredita, te da im se ponude beskamatni ili niskokamatni krediti za osiguranje likvidnosti.

- Još nismo dobili nikakve službene komentare o tim zahtjevima svih hrvatskih vinara, a kamoli da bi se osnovao nekakav nacionalni krizni stožer za vinarstvo", kaže nam Nikola Benvenuti. Prijedloge mjera o kojima se dosad šuškalo Benvenuti komentira primarno iz gledišta isplativosti, pa tako smatra da potpore za pretvaranje vina u alkohol mogu odgovarati samo proizvođačima velikih količina manje kvalitetnih vina. Spomenute moguće potpore za zelenu berbu su po Benvenutijevu mišljenju za naše prilike zbunjujuće, jer se u Istri podrazumijeva da se radi proizvodnje vrhunskih vina zelenom berbom smanjuje prinos po čokotu da bi se povećala kvaliteta.

Svi smo dobili po repu

Ostala Benvenutijeva razmišljanja o vinskim viškovima u Istri zapravo su bliska Damjanićevim: zaustavljanje prodaje naših vina zbog korona-krize rezultirat će boljom kvalitetom i svježe malvazije i odležanih vina, pa čak i pjenušaca. Istarski problem s viškom vina je po Benvenutiju relativiziran stanjem u drugim zemljama.

- Problem je globalan a ne samo naš, jer ako su kod nas viškovi vina veliki, u drugim zemljama oni su strahoviti. Pronalazimo nove kanale promocije i prodaje, ali dio turizma smo izgubili i to se neće nadoknaditi ni do rujna niti do prosinca. Svi smo dobili po repu, prodat će se manje vina i nema tu mnogo priče, komentira Benvenuti, ali podsjeća da je udruga Vinistra još prije korona-krize počela razvijati neke ideje koje se tek sada pokazuju aktualnima.

- Planirali smo sve istarske vinare kojima je glavni proizvod mlada malvazija koordinirati tako da uskladimo izlazak mlade malvazije na tržište tek nakon sajma Vinistra, da na Vinistri bude premijera mlade malvazije i da tek od sredine svibnja to vino izađe na tržište. Do svibnja su naime malvazije iz prethodne berbe još uvijek u fantastičnom stanju, pa dok je ona na raspolaganju, ne treba forsirati mladu malvaziju već treba mirno odraditi posao u podrumu i dobiti mlado vino u najboljoj kondiciji. Time bismo dobili dva mjeseca više za prodaju lanjskog vina, i ova je godina zbog korone izvrsna prilika da iskušamo tu zamisao", kaže Nikola Benvenuti. Korona-kriza je također poticaj, smatra Benvenuti, da se ohrabri proizvodnja odležanih vina kojima treba dati veći značaj i potrošačima približi koliko takva vina doista vrijede. Ovu će krizu, naime, najlakše prebroditi vinarije čija je proizvodnja orijentirana na odležana vina. Takvih vinarija u Istri nema mnogo, ali ih ipak ima.