gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Pedoći, raki i škampi su nam na uši izlazili
Ilustracija (Arhiva Novi list)
Sardele i pedoći na pulskoj ribarnici su po 6 eura. Prije uvođenja eura njihova je cijena bila 20 kuna, a za dobrih su se dana mogli naći i po 15 kuna. S kilom sardela može se čovjek dobro najesti pa nešto i ostane i onda ih onako sfrigane spremimo na savor pa u frižider.
S pedoćima je drugo – bruto je veliki, a neto mali. Kila pedoća nije ni za pod zub. To znači da za dobar obrok treba izdvojiti još barem dva ili tri put po 6 eura. A ako se rade na najjednostavniji način, onako siromaški na buzaru, treba tu i dobra količina vina i kvalitetnog maslinovog ulja, češnjaka i peršina. S današnjim cijenama namirnica za čas smo s pedoćima u kategoriji skupih jela.
Pedoća je nekad bilo posvuda i bili su jeftini. Brali smo ih i sami. Slušao sam priče uljanikovaca kako su ih vadili unutar brodogradilišta gdje se u more ispuštala slatka voda. I tu da su rasli najveći. Jer pedoći vole kad se zamiješa slatka s morskom vodom, a jaki mlaz tjerao je šporkicu lučkih voda dalje od njih. Bila je to brza i jeftina marenda za brodograditelje. Neki su ih skupljali na Lukobranu, drugi uz obale izvan Pulskog zaljeva. Tko je znao lokacije i imao mogućnosti skočio bi i do Raškog zaljeva. Pedoći su nam tada izlazili na uši, a sada je »fešta u selu« kad se nađu u pinjati.
Svega je bilo u moru i sve je bilo jeftino. Premanturci su se gađali rakovicama, proklinjali su ih u mrežama, dijelili su ih, nisu znali što bi s njima. Navodno su grancevule davali kokošama za isti. Danas su raki suho zlato. Čak su i grancipori mnogima samo u mašti.
Pričali su mi i kako bi nona u ono davno doba pošla na ribarnicu i ako nije našla ništa drugo za dobru cijenu kupila bi friške škampe. Kozicama se tada nitko nije želio ni baviti. Nona je škampima, jeftinije nego ribom, hranila brojna gladna usta. Sada su namirnice nekadašnje siromaške kuhinje delicija za dobrostojeće.
Kanoče sam prvi put jeo praktički besplatno. Prodavačica me vidjela da kao dječarac zadivljeno gledam te morske bogomoljke pa je iskoristila situaciju i uvalila ih roditeljima: »Bite hi uzeli? Dam hi magari za niš«. I hvala joj! Gušt im je bio odličan, a prsti i usne izbodene njihovim bodljama. I godinama kasnije po 30 deka ili po kile kanoča dijelilo se na pulskoj ribarnici gratis uz kupljenu ribu za brodet. Tada ih nitko nije htio, sada i oni imaju svoju cijenu.
