gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Toples na Zlatnima, kazete sa Splendida, pomidori iz Doline žuljeva
Zlatne stijene na staroj razglednici
Strašno je da se kamion komunalca isprevrta na Zlatnim stijenama i sleti u more, a nevjerojatno je, i prava sreća, da se pritom nije dogodila neka tragedija. Da se tako nešto zbilo u ona davna vremena kad su Zlatne stijene bile špica i najpopularnija pulska plaža, teško bi to prošlo bez većih i strašnijih posljedica.
Sjećam se Zlatnih stijena 1980-ih, bile su krcate k’o seoski vašar. Tu su se skupljale, kako smo tada mislili, najveće pulske face, najbrži motoristi, najglasniji metalci, najljepše gradske djevojke i najluđi skakači. Od Tamarisa preko Bunkera do Terase u velikim grupama zauzimali bi uvijek iste pozicije pa za nas klince često i nije bilo mjesta.
Valjda je tada bilo bitno doći na Zlatne, vidjeti i biti viđen. Nas nitko nije ni gledao ni primjećivao, prebalavi smo bili. S druge strane, to bi nam omogućilo da bez straha gledamo pulske ljepotice, mnoge od njih i u toplesu. Da smo bili samo malo stariji vjerojatno bi zbog škicanja zaslužili kakvu žberlu pulskih frajera. Toples, za neupućene, je ono kad tete na plaži skinu grudnjak, što današnjem suvremenom i slobodnom svijetu nije prihvatljivo, a još je i kažnjivo po lokalnim propisima.
Vremena se mijenjaju, Zlatne odavno nisu glavno okupljalište pulskih kupača. Danas je vijest sa Zlatnih kad kamion za škovace padne u more, nekada je prva vijest bila tko je tog dana skočio s terase u plićak. I je li preživio. Ili koja je susjeda iz kvarta tog dana viđena bez grudnjaka. Zlatne su nam bile sinonim mora, ljeta, kupanja i druženja. Prekrasne stijene, kristalno more, svega toga još uvijek ima, samo gužvi, kako čujem, ne.
I nikad nam skakanja na Zlatnima nije bilo dosta – na glavu, na bombu, na čep ili rokića. Na kraju svega još bi se zaletjeli i do Splendida i par puta skočili u bazen prije nego nas potjera konobar ili redar. Kad bi nas pitali zašto se nakon čistog mora kupamo u toj prljavoj vodi, rekli bi: »Zato jer je zabranjeno!«
Brzi bijeg s bazena iskoristili bi za »narodnu opskrbu«. Strankinje su na stolovima u pravilu držale kazetofon s dvije glave i gomilu nasnimljenih kazeta. Pa ako baš neka kazeta nestane pod naš šugaman, nismo u tome vidjeli nekog zla. Uostalom, bila je to ravnopravna razmjena: mi smo imali sunce i more, i to smo davali, a strankinje su imale Maxell i BASF kazete, i to bi uzeli.
Povratak na Vidikovac sa Zlatnih obavezno je išao preko Valsalina pored Vile Idole. Dolinom žuljeva vukli bi se sporo, zgoreni od sunca, umorni od skokova, žedni od soli i prebirali po nasadim vrijednih poljoprivrednika tražeći kakav biž u mahuni ili tvrdu breskvu. Zreli pomidori bili su poslastica, a slatki armulini nagrada - vrjednija od svake kazete ili pogleda na toples.
