Publici su glazbeni performans predstavili umjetnički voditelj i autor koncepta Neven Radaković - Rhodes električni klavir, fx, elektronika Alen Sinkauz - električna bas gitara, fx, elektronika, sint; Nenad Sinkauz - električna gitara, fx, elektronika; Marko Grbac Knapić - semplovi, fx, elektronika; i Marco Quarantotto - bubnjevi, udaraljke. Tonski tehničar bio je Dean Pavletić - Tone, a tehničku potporu pružio je AudioLab
(Snimio Dejan Štifanić)
Još jedan glazbeni performans održan je preksinoć u Dnevnom boravku Rojca, a ovaj put radilo se o projektu nazvanom "PROCESS ISpainT(H)ING?!" koji okuplja glazbenike, skladatelje i soundart umjetnike koji djeluju na polju ekperimentalne i improvizirane glazbe, odnosno, intermedijalne i hibridne umjetnosti, a koji su na ovaj ili onaj način vezani uz Istru.
Publici su se tako predstavili umjetnički voditelj i autor koncepta Neven Radaković - Rhodes električni klavir, fx, elektronika Alen Sinkauz - električna bas gitara, fx, elektronika, sint; Nenad Sinkauz - električna gitara, fx, elektronika; Marko Grbac Knapić - semplovi, fx, elektronika; i Marco Quarantotto - bubnjevi, udaraljke. Tonski tehničar bio je Dean Pavletić - Tone, a tehničku potporu pružio je AudioLab.
Organizatori su Vinka Burić, Neven Radaković - Soundpainting platforma Pula, Udruga Rondo Histriae, Savez udruga Rojca, a Burić i Radaković su i glavni producenti. Izvršni producenti su Mia Đurčević i Jan Franjul, a produkciju potpisuje Udruga Rondo Histriae, Soundpainting platforma Pula 2021., Savez udruga Rojca, U.O. "P137".
Kako je objašnjeno, u središte pažnje ovdje se stavlja procesualnost – umjetničko-istraživački proces kao ključno – nepredvidivo, otkrivajuće i (potencijalno) transformirajuće iskustvo. Konceptualno i teorijski se oslanja na Soundpainting Waltera Thompsona s ciljem stvaranja novog, autorskog "Ispainting" znakovnog jezika za skladanje u realnom vremenu (IStrian soundpainting), a koji za razliku od Soundpaintinga i drugih sličnih znakovnih jezika omogućava skladatelju-dirigentu istovremeno vođenje i sudjelovanje u izvedbi. Tako ISpainting znakovni jezik koristi samo jednu ruku u znakovnoj komunikaciji te ostavlja prostora da osoba, ili, u onom nekom zamišljenom idealu prema kojem stremi, osobe koje vode izvedbu, ujedno u njoj sudjeluju svirački kao dio ansambla.
Projekt "PROCESS ISpainT(H)ING?!" kreće se na razmeđi glazbe, soundarta, performans arta i glazbenog teatra, mijenjajući umjetničko-izvedbene forme i izvođačke formacije od izvedbe do izvedbe. Pritom, kako stoji dalje u opisu, a vidjelo se to i preksinoć, uvijek zadržava zajednički nazivnik u eksperimentalnoj i improvizacijskoj kompoziciji, otvarajući performativni prostor za susret i prožimanje inovativnih i radikalnih autorskih senzibiliteta, koncepata i estetika umjetnika koji u danom trenutku čine autorsko-izvođački korpus.
Cijeli taj proces odvio se pred publikom preksinoć u djelomično zamračenom Dnevnom boravku Rojca gdje je peteročlana ekipa pod Radakovićevim vodstvom dala sve od sebe da zaokruži tu glazbenu priču. Iako se na trenutke čini da su pojedini glazbenici u grču, zapravo je prije koncerta atmosfera bila opuštena, kako među njima, tako i među njihovim prijateljima i poznanicima koji su došli uživati u nastupu. Od ambijentalnog i očaravajućeg, preko žestokog, možda čak i glazbeno brutalnog (kao da ruši sve pred sobom) ali nikad agresivnog ili nametnutog, do jednog na koncu fino izbalansiranog performansa. Kao što smo navikli na sličnim projektima od iste ili slične ekipe iz Rojca, na ovoj stazi nikada se ne zna što se nalazi iza idućeg zavoja, a tih okreta ima dovoljno da ne bude jednolično i dosadno.
Radi se, uostalom, o dobro uigranom timu poznatom po sklonosti da istražuje i eksperimentira, a prije preksinoćnog koncerta održana je i trodnevna umjetnička rezidencija u sklopu koje je realizirana radionica ISpainting znakovnog jezika te umjetničko istraživanje "Improvizije_0.1". Sama izvedba tako je bila izravna posljedica, svojevrsni izvedbeni artefakt sveukupnog umjetničkog procesa. U tom procesu, kako se vidjelo preksinoć, važno je pratiti geste voditelja i osim na svoj instrument biti fokusiran na njegove ruke što možda u žaru svirke nije uvijek lako, ali iskustvo je to koje umanji i eliminira eventualne zapreke.