(Snimio Danej Benulić)
Angelica Zacchigna, nekadašnja Miss Istre i Miss Hrvatske sve zapaženije se bavi glazbom, i to uspješno, što je bio i povod za razgovor s njom. Nedavno, je, naime, objavila album "I am", koji donosi spoj popa, housea i raznih drugih glazbenih utjecaja. Album je objavila diskografska kuća Epops iz švicarskog Locarna. Ne tako davno predstavila se na festivalu Melodije mora in sonca u Portorožu s pjesmom na talijanskom jeziku "Mai piu’".
Zacchigna je diplomirala na tršćanskom konzervatoriju "Giuseppe Tartini", a djeluje u tršćanskoj glazbenoj školi Artemusica.
(Snimila Silvia Rosa)
Od uspjeha iz svijeta ljepote i mode do zapažene glazbene karijere, kako je tekao tvoj put?
- Zapravo, iskustvo iz svijeta ljepote, izbor za Miss, dogodio se negdje između svega toga, na pola puta jer nikad ranije nisam bila posebno zainteresirana za tako nešto. Kad sam imala devet godina krenula sam na satove klavira, a sa 16 godina sam počela pjevati i pohađati akademiju Musical Theatre u Trstu. Nakon srednje škole pauzirala sam dvije godine i nastupala na raznim eventima, ali znala sam da želim ući dublje u glazbu i tako sam odlučila ići na prijemni ispit za konzervatorij "Giuseppe Tartini" - smjer Jazz pjevanje. Kad sam saznala da sam "upala" bila jako sretna, bila su samo četiri slobodna mjesta u mojoj kategoriji.
Nakon prve godine faksa, taman kada sam imala ispite, pripreme za jedan spektakl u Poreču u suradnji s USB-om, zvala me Tanja Lukin informirajući me da organiziraju natječaj za Miss Istre. Bilo je svega tri dana za prijave. Iako nisam imala iskustva i nisam bila sigurna prijaviti se ili ne, krenula sam, pobijedila i nakon toga iskustva je, uz razne pripreme, krenuo natječaj za Miss Hrvatske, gdje sam također pobijedila. Uslijedio je izbor za Miss World, bila sam u Americi mjesec dana, u Washingtonu. Tamo sam se plasirala u top 10 za kategoriju talent i došla druga u kategoriji sport. Miss World bilo je prekrasno iskustvo, naporno, ali lijepo, naučiš i vidiš svašta. Dani su bili prepuni, trebale smo se brinuti za sebe, frizirati, šminkati te kasno u noć vraćale smo se u hotel umorne, ali ispunjene. Iako je to bilo divno iskustvo, nakon toga vratila sam se na konzervatorij i završila studij te krenula pisati autorsku glazbu.
(Osobna arhiva)
U glazbi se nisi odlučila za jedan žanr, već tu ima puno utjecaja. Na koji način biraš žanrove i suradnju?
- Od kad sam bila mala doma smo slušali jako puno različitih žarnova (funk, disco, r’n’b, soul, pop, rock) i kako djeca brzo upijaju mislim da se upravo zbog toga ne mogu odlučiti samo za jedan žanr, za jednu vrstu glazbe. Sve je to instinktivno, spontano, volim razne suradnje, treba biti prisutan onaj osjećaj uzajamnosti, prijateljstva, slobode.
Često uranjaš u introspekciju prilikom kreiranja novih žanrova i načina izražavanja?
- Iskreno ne znam ako kreiram nove žarnove, mislim da trenutno sve što slušamo je miks svakakvih žanrova i to je stvarno interesantno. Mislim da mogu duboko uroniti u ono što želim reći s glazbom, a i tekstom, no, iskreno moram reći da "idem s flowom".
U svim je pjesmama vidljiv i neki optimizam, želja za napretkom, ići dalje, stalno stvarati?
- Da, mislim da je važno uvijek ostaviti barem mrvicu optimizma. Iako je primjerice pjesma tužna, mislim da postoji svjetlo na kraju tunela.
Kako pristupaš stvaranju svake pojedine pjesme? U kakvom se žanru najbolje vidiš?
- Svaka pjesma nastaje na drugačiji način, i tu isto se prepuštam flowu i instinktu. Možda je soul moj omiljeni "način".
Na čemu trenutno radiš? Planovi, projekti, snovi?
- Početkom ljeta objavljen je moj album "I am", imam već dovoljno pjesama za novi album, ali ne opterećujem se rokovima, razmišljam kako dalje. Možda "padne" i kakav festival u međuvremenu.