(Foto: Filip Kovačević)
Mangroove su Željka Veverec i Toni Starešinić, kreativni tandem koji će pojačan Silviom Bočićem i Leom Beslaćem, s kojim sviraju već deset godina, večeras nastupiti u Klubu Kotač iza 21 sat. Bend se potvrdio kao jedan od najboljih sastava na domaćoj pop sceni a prvi album su objavili 2009. Od tada ne posustaju, osvajaju Porine i druge nagrade i unatoč radu na drugim projektima i mnogobrojnim suradnjama, Toni i Željka i ostatak ekipe ne posustaju te stižu s novim materijalom.
- Predstavit ćemo u Puli najveći dio novog albuma »Komad neba«, bar ono što možemo izvesti bez gostiju na ploči, neke pjesme ćemo odsvirati i premijerno uživo, tako da će biti sigurno uzbudljivo mogu reći i napeto nama na pozornici, jedna pozitivna napetost će biti u zraku, haha. A naravno odsvirati ćemo i uspješnice s prošlih albuma posebice one koje jako volimo svirati na opušteniji način gdje možemo i zajammati. Donosimo i nove ploče i CD-ove, kaže Toni.
(Foto: Vanja Vučinić)
- Obično više sviramo nakon objave albuma, ove jeseni smo krenuli vrlo aktivno, već smo bili u Novom Sadu i Skopju, a nakon Pule nam slijedi Zagreb, pa Osijek, Šibenik Zadar…
- Željka voli reći da je ovo album krize srednjih godina, ja pak dodajem da je ovo album kroz koji mi je došlo da mi je dosta nepotrebnog kompliciranja i da želim prije svega ugoditi sebi na način da se osjećam toliko ugodno, da imam dojam da se liječim, jedan pravi self help album. Album otvara pjesma »Tu smo« na jedan vrlo intiman način, kao da sam se sam krenuo doma igrati na klaviru i onda se otvori do velikom zvuka kao neki mjuzikl. Kasnije se album otvara i prema gospelu i jazzu r&b-u, a na kraju i prema elektronici.
- Naslovna pjesma »Komad neba« je zbilja jedan pošteni komad glazbe od sedam minuta gdje je sve sjelo na pravo mjesto i imam osjećaj da tu pjesmu mogu slušati u beskonačnost. Mnogi su je već proglasili pjesmom godine. U njoj smo ugostili predivan Zbor Izvor i naše, mogu reći i uzore i inspiraciju, Mayales.
- Mislim da je glavni razlog moja i Željkina strast i želja da stvaramo nove pjesme, to je nešto što je iznad nas, jedna fizička potreba kao hrana, voda, san… Imamo sad već skoro deset godina u bendu i fantastična dva momka, Silvija Bočića na bubnjevima i multiinstrumentalistu Lea Beslaća koji svira i bas gitaru i flautu i sintesajzere pa se jako lijepo nadopunjujemo i u kvartetu možemo jako puno toga odsvirati. Mi smo mala moćna gomilica, kako Željka voli reći. Silvio inače svira i u bendu Darka Rundeka, a Lea možete najčešće čuti uz Mangroove i u Nemečeku koji zadnjih godina bome žari pali i Peglici i Komandos bend koji sam vodi.
Chui će uskoro objaviti i svoj prvi live album. Koncert koji smo ove godine odsvirali u Petom Kupeu u proširenoj postavi, snimili su kamermani i ton majstori HRT-a, te je taj koncert bio emitiran na HTV3 u emisiji Vrijeme za jazz, a uskoro ide van digitalno i CD izdanje, koje će uključivati i albume »Zagreb – Berlin« i »Do Zvijezda« pošto oni do sad nisu bili objavljeni na CD-u, pa će to biti jedno divno dvostruko CD izdanje. Slično smo napravili i sa novim Mangroove albumom kojem smo pridružili album »Nešto veće od nas« koji smo snimili s Jazz orkestrom HRT-a, a do sad je bio objavljen samo digitalno i na vinilu, a vinili su se već rasprodali. Je Veux malo mora pričekati zbog Mangroovea, teško nam je sve to paralelno voditi, ali od zime Željka se baca i na nove Je Veux pjesme. Trenutno radimo i glazbu za jednu kazališnu predstavu, a pripremam i svoj live album u triju sa bubnjarem Jankom Novoselićem i trubačem Andrejem Jakušem koji ću objaviti na proljeće.
(Promo)
- Nekad se čini da je totalni kaos pa zna biti teško ali uglavnom uspijevamo to sve uskladiti. Freelanceri smo i živimo od svojih talenata, nekad ti se čini da si kao freelancer zapravo najmanje slobodan jer si jedini koji ima mogućnost prilagođavati se svima ostalima koji su najčešće zaposleni negdje. Ali volimo to što radimo i ne znamo što bi drugo radili, nismo baš u mainstreamu i onda treba biti prisutan na više frontova.
- Teško mi je to reći, to jednostavno dođe, proživiš neko iskustvo, čuješ nešto, i upali se nešto i dođeš s novom melodijom u glavi, neko groove te uhvati, počneš plesati dok ga beatboksaš u glavi, pa probaš to negdje snimiti da se ne zaboravi. Kad završiš jedan album osjećaš se prazno i misliš da nikad više nećeš moći snimiti novi, alI onda nakon nekog vremena zakotrlja se to samo od sebe.