Želja mi je urediti pravi botanički vrt i zasaditi razne zaboravljene ili gotovo izumrle vrste bilja, cvijeća i starih loza poput šparoga, leprine, bljušća, malog žmira, kukurika, divlje blitve, od loza fragolu, plavinac, španjol, autohtoni teran i malvaziju, stari muškat, bijelu fragolu, a od voćki staru vinogradsku breskvu, staru šljivu, trešnju kvorinku, krušvarić i neke stare vrste mirišljavih ruža, istarsku orhideju, kaže Ljiljana Mekiš

Agroturizam "Giovanna Alegra" smjestio se u malom skrovitom zaseoku okruženom zelenilom, u Šumberu Gorinjem Kraju, u općini Sveta Nedjelja, do kojeg se može doći s nekoliko strana, iz Kršana, Nedešćine i Šumbera, a turisti ga najčešće pronalaze uz pomoć navigacije. U sastavu je OPG-a Ljiljane Mekiš koja ima dvije kuće za odmor, kapaciteta 17 osoba. Vlasnica ovog malog raja na zemlji u zaleđu Labina i nekoliko kilometara udaljenog od općinskog središta Nedešćine bavi se i povrtlarstvom, ali isključivo za potrebe obitelji i gostiju u smještaju, kojima sama i kuha.

Liker od višanja

- Pravim ja i biljni liker od višanja pa planiram otkupiti ili iznajmiti državno zemljište u neposrednoj blizini za sadnju stare sorte višnje koju i sada imam ali u malim količinama, dočekuje nas s likerom od višnje Ljiljana, kćerka na Labinštini nadaleko poznatog pokojnog mesara Juštana Lizzula iz Šumbera koji je živio na Štrmcu gdje je imao mesnicu i drugu u Labinu.

Stari je Juštan svoju imovinu podijelio na dva dijela. Njegov sin, Ljiljanin brat Loris nastavio je očev mesarski posao s proizvodnjom i preradom mesa pa danas u Šumberu ima malu obrtničku klaonicu s europskim certifikatom, dok je Ljiljani pripala stara obiteljska kuća i nekoliko hektara zemljišta. Bio je to poticaj da se okrene turizmu.

- Nekoliko godina od mog vjenčanja moj suprug Bernard, inače stolar na Dubrovi, i ja odlučili smo se vratiti na imanje u Šumberu i obnoviti staru kuću. Najprije za vlastite potrebe jer smo smatrali da je ljepše živjeti na selu nego u gradu, zbog djece, čistog zraka, mira, zelenila i zdrave hrane. Postepeno se uz istarsku politiku, koja je puno napravila za razvoj turizma u ruralnom dijelu, pojavila pa razvila ideja da dio kuće koju nismo koristili obnovimo za seoski turizam. I tako je krenulo i eto već 17 godina bavimo se seoskim turizmom. Ideja o agroturizmu bila je oduvijek prisutna jer je kuhanje oduvijek bila moja ljubav. Još od djetinjstva voljela sam kuhati a nezamjenjiva je bila i ljubav prema prirodi i selu. Ja u gradu ne bih mogla živjeti. Kada je došlo do recesije, morali smo stati s projektom, ali je naša želja i ljubav bila jaka pa sam ipak prije četiri godine uz veliku potporu supruga otvorila Agroturizam "Giovanna Alegra", priča Ljiljana.

Agroturizam su otvorili kada im se udavala kćer Rebecca, kaže i objašnjava da je Giovanna ime njezine none, a Alegra znači veselje i simbolizira veselo mjesto u kojem je nekad živjelo 60 stanovnika a danas ih živi 17. No, kada dođu turisti, onda ih ima više od 80 jer i drugi susjedi iznajmljuju sobe i apartmane. Dvije stare kuće kupili su stranci, jednu su obnovili Nijemci, drugu Francuzi.

Iz svakog štajuna

- Zadovoljna sam posjetom. Otvoreni smo cijele godine, a od sredine svibnja do sredine rujna kapaciteti su nam 90 posto popunjeni. Ne stajemo s radom ni nakon sezone, dolaze nam individualni gosti, a radimo i s jednom agencijom iz Rapca koja nam dovodi motoriste. Druga nam agencija dovodi bicikliste. Gosti su 90 posto Nijemci, a otkad smo se počeli oglašavati i na Facebooku, dobivamo goste iz cijeloga svijeta koji se ne zadržavaju nego su u prolazu, zadovoljna je Ljiljana.

Kaže da joj je misao vodilja bio smještaj u domaćinskom duhu, da se gosti osjećaju kao kod svoje kuće, a da su u tome i uspjeli pokazuju reakcije i povratne informacije koje dobivaju od gostiju. I oni kažu da su se ovdje osjećali kao kod kuće. Nudi im se istarska i talijanska kuhinja, svježe sezonske i domaće namirnice, hrana iz svakog štajuna, ono što vrijeme donosi. Hrani koju priprema, kaže naša domaćica, dodaje tradicionalne vrijednosti i nijanse modernog pa tako fuže i njoke priprema ne samo sa šugom i mesom, već dodaje i divlje povrće, samoniklo bilje.

- Povezujem talijansku i istarsku prehranu i često volim kombinirati i mijenjati, ne volim se ponavljati. Nudim i razna mesa, rolanu teletinu, svinjetinu i piletinu, rižote s indivijom i drugo. I iz drugih OPG-ova nabavljam meso, sireve i povrće, imamo lijepu suradnju jer se sve više mladih ljudi okreće poljoprivrednoj proizvodnji i selu. Mislim da je tu Istra napravila lijep iskorak. Jako puno posla obavljam sama, ne samo u kuhinji nego i kod održavanja objekta. To me veseli jer sam rođena na selu i volim prirodu. Bez obzira na to, uočljiv je problem stručne radne snage. Ne toliko kod nas jer radimo cijele godine, nego više kod drugih koji rade sezonski. Pomažu mi kad mogu sin Matteo, student strojarstva, i kći Rebecca, inženjer logistike, koja je završila Pomorski fakultet u Rijeci i zaposlena je u Systecu. Kada tu rade, imaju isti tretman kao i drugi radnici, tako me naučio moj otac. Zahvalna sam svojim radnicima jer bez njih ne bi bilo takvog rezultata. Nije sve u novcu, već u dostojnom življenju. Radnici moraju imati vremena i za svoju obitelj, ne samo za posao i zaradu, ističe Ljiljana koja se kao i cijela obitelj jako trudi na području zaštite okoliša i ekologije.

To joj je, kaže, usađeno od malih nogu. S posebnom pažnjom uređuje okoliš i okućnicu koja je pravi mali botanički vrt. Namjerava na svom parkiralištu izgraditi malu fotonaponsku ćeliju za proizvodnju električne energije, veliku cisternu za sabiranje vode koja se sada, nažalost, baca, a grančice, travu nakon košnje i drveće vratiti prirodi kroz biološko gorivo za gnojidbu vrta gdje sadi povrće. Ima velike planove za razvoj turizma na selu čime želi osigurati budućnost svoje obitelji.

- U daljnjoj budućnosti u suradnji s djecom namjeravam izgraditi još jednu ili dvije kuće za odmor na našem građevinskom zemljištu, a osobna mi je želja otkupiti ili uzeti u zakup parcelu u općinskom vlasništvu i tu zasaditi razne zaboravljene ili gotovo izumrle vrste bilja, cvijeća i starih loza poput šparoga, leprine, bljušća, malog žmira, kukurika, divlje blitve, od loza fragolu, plavinac, španjol, autohtoni teran, autohtonu malvaziju, stari muškat, bijelu fragolu, a od voćki staru autohtonu vinogradsku breskvu, staru šljivu, trešnju kvorinku, krušvarić i neke stare vrste mirišljavih ruža, istarsku orhideju i mnoge druge vrste zaboravljenih biljaka prekrasne ljepote. Bio bi to pravi botanički vrt za razgledavanje, ali i za zaštitu i očuvanje tih biljaka, ističe naša sugovornica.

Pješačke staze

Sljedeća želja joj je da s Općinom Sveta Nedjelja i njezinom Turističkom zajednicom, s kojima inače dobro surađuje, uredi pješačke staze za turiste i domaće ljude. Jednu već tijekom godine čisti Općina, a drugu obitelj Mekiš. Voljela bi da se i drugi ljudi u to uključe jer su prirodne ljepote ovog kraja, smatra, nepravedno zanemarene, a mogle bi biti posebnost u ponudi i ojačati konkurentnost na tržištu.

- Mislim da se previše kuća gradi po sistemu copy paste, bez duše, a mogu se upotrijebiti prirodni resursi za uređenje okućnica. Mi, recimo, imamo oko kuće tri ladonje stare 500 godina, šeštilj, rašenku, lavandu, starinski kuš, smilje, majku božju zelje, autohtonu staru mentu, livadnu majčinu dušicu i visoku majčinu dušicu koju su naši stari nekada koristili za dezinficiranje prostora. Na taj način privlačim prekrasne kukce i leptire koji su gotovo nestali. Napravila sam u blizini i malu baru u kojoj se na proljeće pari više od 50 žaba i nakon parenja otiđu. Ptičice i vjeverice su mi se vratile. To je za moju obitelj i moje goste pravi mali raj. To znači biti sretan, makar se diviti ptičici na grani. Čovjeku je za sve potrebno malo, nije mu potrebno tražiti okolo sreću, već je može sam stvoriti jer je u našoj Istri sve ponuđeno, zaključuje Ljiljana Mekiš.

Povezane vijesti

• OPG-ovi temelj razvoja hrvatske poljoprivrede
• U blokadi više od tisuću OPG-ova
• Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj obišla kandidirane konobe, OPG-ove i turističke zajednice. OSAM KANDIDATA IZ ISTRE KONKURIRA ZA OVOGODIŠNJU NAGRADU "SUNCOKRET RURALNOG TURIZMA"