Izvukli su ga iz gorućeg bolida, ali vatra mu je unakazila velik dio glave. Pao je u komu i svećenik mu je dao posljednju pomast, činilo se da neće doživjeti jutro, a kamoli vratiti se utrkama i osvojiti još dvije titule svjetskog prvaka...

Svijest o potrebi za povećanjem sigurnosti staza i natjecanja 1970-ih polako, ali neumitno počela nadirati i u Formulu 1. 

Nakon što mu nije uspjelo nagovoriti ostale vozače na bojkot VN Njemačke zbog nedostatne sigurnosti staze u Nürburgringu, Niki Lauda (1949. - 2019.), aktualni svjetski prvak i vodeći u prvenstvu, u Ferrariju je doživio strašnu nesreću u Bergwerku. 

Laudu su kolege vozači Arturo Merzario, Brett Lunger, Harald Ertl i Guy Edwards izvukli iz kokpita zapaljenog bolida, ali mu je vatra trajno unakazila velik dio glave. 

Pao je u komu i svećenik mu je dao posljednju pomast. Nije se činilo da će doživjeti sljedeće jutro, a kamoli da će se vratiti utrkama i osvojiti još dvije titule svjetskog prvaka. 

Zapravo titulu je trebao osvojiti već te godine, nakon nesreće, no od zadnje utrke je odustao iz principijelnosti, poštujući dogovor kojeg se drugi vozači nisu držali. Šest tjedana kasnije, Niki Lauda pojavio se na startu utrke u Monzi. 

Ne kao čudom preživjeli rekonvalescent-promatrač, Lauda je sjedio u kokpitu i odvezao tu utrku. Dapače, završio ju je kao četvrti, a uz malo više sreće mogao je i pobijediti. 

Njegova zadivljujuća fizička sprema sigurno je bila među razlozima tako brzog oporavka. Prvi među vozačima angažirao je znanstvenike koji su mu odredili režime treniranja, prehrane i koječega drugoga, još prije nesreće.

No opekline su i dalje bile gotovo posve nezaliječene, a zbog spaljenih očnih kapaka uopće nije mogao treptati. Bogatstvu usprkos, nikada nije napravio neki estetski zahvat.

Jedine operacije kojima se podvrgao bile su one koje su pomogle vraćanju funkcionalnosti kapaka. Za izgled ga ionako nije bilo briga, U javnosti se gotovo uvijek pojavljivao s kapom.

Niti prije nesreće se nije smatrao ljepotanom, dapače zbog izbočenih prednjih zuba dobio je nadimke Štakor i Superštakor, na koje je, čini se, ponosan. Zauvijek nas je napustio 20. svibnja 2019.

Više vijesti iz automoto svijeta čitajte na Autoportalu.