Pobjeđuje 1938. na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau, za volanom inferiornog Delahayea, ispred Caracciole u Mercedes-Benzu, što je, uz Nuvolarijevu pobjedu na VN Njemačke 1935., najveći šamar koji su Srebrne strijele ikada dobile...

René Dreyfus (1905. - 1993.) rođen je u Nici, u židovskoj obitelji. Već prije 9. rođendana naučio je voziti automobil, a od 19. godine počeo nastupati na utrkama duž francuske Rivijere. 

Kad je 1929. održana prva Velika nagrada Monaca, pobijedio je u klasi, a sljedeće godine s dodatnim tankovima montiranima na Bugatti osvaja i ukupnu pobjedu u utrci bez zaustavljanja u boksu. 

Pobjeđuje na ukupno 36 utrka, no kao Židov, razumljivo, ne može dobiti priliku u nekoj od dvije njemačke momčadi dominantne u 1930-ima, što mu znatno ograničava mogućnost napredovanja. 

Ipak na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau 1938. njegov Delahaye završava prvi, ispred Caracciolinog znatno snažnijeg i bržeg Mercedes-Benza, što je uz Nuvolarijevu pobjedu na VN Njemačke 1935. bio najveći šamar koji su Srebrne strijele ikada zadobile.

II. svjetski rat provodi prvo u francuskoj, a kasnije u američkoj vojsci. 

Godine 1940. poslan je u SAD kako bi nastupio na Indy 500, a na preporuku francuskih vlasti ostaje ondje. Kao Židov koji je javno ponizio njemačke timove teško da bi dobro prošao da se vratio u Europu. 

New Yorku otvara francuski restoran, koji će poslije rata postati stjecište njujorške trkaće scene, ali i mjesto koje će posjećivati svi vozači kada se zateknu u tom gradu, posebice putujući na utrke u Watkins Glen. 

Dreyfus je sporadično nastupao sve do 1955., kada je nakon pobjede u klasi na Sebringu za momčad Arnolt-Bristol objesio kacigu o klin.

Više vijesti iz automoto svijeta čitajte na Autoportalu.