Ponekad moraš proći i nekoliko stotina kilometara dalje od svoje kuhinje da bi pronašao prave namirnice za kuhanje, a ponekad ih ne uspiješ pronaći niti tada.

U današnje vrijeme masovnog turizma prehrambena industrija blagoslovljena kemijskim spojevima u lijepim plastičnim kanticama potpomaže masovnu gastro scenu, na jedan po meni ne tako zadovoljavajući način…. i tu prestaje svaka čarolija.

Pomalo razočarani prehrambenim uzorcima na koje smo naišli, s laganom žgaravicom u stomaku i učestalom potrebom za razmišljanjem o dubini života na wc školjci benzinske pumpe, stigli smo i do naše predivne Istre.

Kuća, napokon… čim prođeš Učku znaš da si kod kuće, obuzme te onaj blagoslovljeni mir i zadovoljstvo jednostavne lakoće postojanja… Prije nego li sam stigao do Pule skrenuo sam do Svetog Petra u Šumi da se iskrcaju moji kolege koji tamo žive: po meni najbolja "oldschool style" slastičarka u Istri i najopakiji VIP natkonobar. S tim čovikom je gušt raditi finedinning evente… nema priče, komunicira se pogledom i sve je jasno i izvedivo… Pozivaju me kod njih u selu na večeru… žuri mi se doma svojim sinovima i ženi ali iz poštovanja prema njima prihvaćam poziv.

Ulazimo u kamenom popločanu kortu… i dvorište i kuća izgrađeni su tradicionalno na istrijanski način u kamenu lijepo i skladno i sve je ugodno oku i vrhunski održavano…

"Ali prije nego uđemo u kuću htio bih ti nešto tu u blizini pokazati", kaže meni moj frend Zlatko… ulazimo u njegov Golf te krećemo u obilazak… Da mi je netko rekao da je u spuštenom Golfu moguće otići u šumu i obilaziti vrtove, maslinike i vinograde, voziti se preko dolaca i brijegova, poslao bih ga kod mojeg drugog frenda dr. Ivice Šaina da preispita malo softwere u umu osobe koja je to predložila.

Međutim - kod ovog čovjeka je to moguće i izvedivo. Čovjek radi vrlo težak i odgovoran posao kod nas na Brijunima i kad dođe doma po nekome ljudskom pravilu trebao bi se baciti na kauč i poput većine drugih muževa kukati nešto kao: "Johe mene, johe mene kako mi je teško, kako san trudan… achi! Glava me boli" …cuclati zatim bocu birre i buljiti u neki nogomet na TV ekranu, dok mu žena pegla košulje na kuhinjskom stolu… međutim to nije tako… u radijusu od nekih 4 kilometra koliko smo prošli kroz šume, vrtove i maslinike ovaj je čovjek napravio i još uvijek radi čuda… Šuma je pitoma, pristupačna i podrezana, svi su putevi održavani, ravni, bez rupa po njima, s iskopanim kanalima protiv zadržavanja vode u slučaju kiše. Njegove njive izgledaju njegovane i kao da su nacrtane nekom akvarel tehnikom, održava Zlatko i pristupe vrtovima i tuđe njive starijim osobama, što je zaista plemenito i rijetko u ova vremena jer za svoj trud ne traži nikakvu naknadu.

Jedina mu je satisfakcija da kraj u kojemu živi izgleda lijepo i sigurno i da on i susjedi u njemu žive ugodno. U toj šumi nalazi se kroz ta 4 kilometra i postava križnog puta kojeg također naš prijatelj nesebično i precizno održava. Odakle mu energija? Ne znam… možda je pronašao neki način pa za vrijeme nevremena crpi energiju iz gromova… sasvim moguće… nakon što smo se vratili s obilaska, ušli smo autom u kamenom popločanu kortu pa odmah tu pored kamene klupice preko kamenog praga i u kuću. Smjestili smo se za drvenim stolom. Iza mene bio je špaher na drva na kojemu se nešto fenomenalno kuhalo… miomirisi domaće hrane vratili su me u neko sasvim drugo doba u kojem nema briga u kojem obitava unutarnji mir.

"Eko la, objed je pronat", rekla je Zlatkova punica Marija i stavila lonac domaće jote na banak… svi mi jako dobro znamo što je to domaća jota, a još kad su svi sastojci iz lonca rasli pedesetak metara od kuće… e onda tu počinje gastro čarolija… Jednostavnost, savršenstvo, i odlično sklapanje okusa u hrani koju spravlja odlike su šjore Marije. Za tu sam gospođu čuo još puno godina unazad. Imala je svoju konobu u kojoj je radila isključivo tradicionalna istarska jela. Ona je gastro legenda onih krajeva i ja sam zaista bio počašćen i radostan što sam se našao za njenim stolom. Svakim zalogajem ove jote bio sam sve sretniji i sretniji, totalno opušteno iako sam po prvi put u njihovoj hiži… a vrijeme se činilo kao da je usporilo svoje otkucaje… Nakon dva pjata jote koje sam pojeo i domaćeg kruha s ognjišta koji se topio u ustima i sljubljivao sve gušte s jotom na mojim nepcima, Zlatko, koji je inače rodom Slavonac i njegova žena koja je domaća Istrijanka na banak su stavili kulena, čvaraka, kulenove seke, ombola, domaće pancete, ovčjeg sira i domaće kisele punjene paprike sa kupusom… Sam gastronomski VRH i spoj najboljeg od naše Istre i plodne Slavonije… uz dec njihovog domaćeg terana zaključio sam da se zapravo nalazim u "Gastro Valhalli"… pod tim dojmom pozdravio sam se s dragim prijateljima i šjorom Mariom, ušao u auto i starom cestom preko Savičente krenuo za Pulu… Hm… u sebi sam razmišljao… kako umjetnički prikazati ovakav doživljaj, ovakvu naizgled jednostavnu ali ipak čarobnu večeru… slikar bi uzeo kist i boje pa naslikao nekakav stol s loncem jote, kulenom, pancetom i debelom crnom mačkom koja zadovoljno prede na krilu starice uz ognjište u kojem gori vatra… apstraktni kipar bi u maslini isklesao nekakvu statuu, nekakav kip koji svojim pokretima mirnoće i oblinama asocira na sve proživljeno na toj večeri…

A ja sam sutradan ujutro koristeći svoju "Le Art Brut Cuisine" tehniku kuhanja i svoj manijakalni gastronomski um uzeo - budući da se radi o spoju Slavonije i Istre: Kulen koji sam dobio sinoć na poklon od svojih prijatelja, šparuge koje je moj punac Valdi nabrao u Vidulinima i dodao još par sitnica te se izrazio kroz sljedeće jelo kako bih Vam, dragi moji čitatelji dočarao taj jednostavan ali čaroban trenutak… živili! Vaš Outlaw…

Šumski Salatin Svetog Petra

Sastojci za dvije osobe:

• 250 g graha iz konzerve
• dvije fete kulena
• 0,5 dcl malvazije
• 20 dkg tvrdog kravljeg sira
• 15 dkg cherry pomidora
• 10 dkg divlje radića
• 0,5 dcl maslinovog ulja
• trećina čajne žličice cvijeta morske soli
• trećinu čajne žličice friško samljevenog zelenog papra
• 20 dkg šparuga
• grančica ružmarina

Priprema:

Oštrim nožem razrezati cherry pomidore na polovice. Izrezati dvije fete kulena.

Ocijediti vodu iz konzerve sa grahom, i grah staviti u manju zdjelu. Po grahu naribati na krupno kravlji tvrdi sir, staviti jušnu žlicu maslinovog ulja, čajnu žličicu meda, trećinu žličice cvijeta morske soli, čajnu žličicu sitno narezanih iglica ružmarina, divlji radić pa sve to u zdjelici dobro izmiješati.

Dobivenu smjesu staviti u manji limeni okrugli kalup, pa staviti u zagrijanu pećnicu na 170 stupnjeva Celzijusa na 10 minuta.

Dok se grah, sir, pomidori i radić peku u kalupu u pećnici na plitkoj tavi na zagrijanom maslinovom ulju i malvaziji izdinstati šparuge nekih 5 do 7 minuta.

Nakon deset minuta izvaditi kalup iz pećnice pa na vrh poslagati izdinstane šparuge, kalup sa salaticom položiti na plitki tanjur, maknuti kalup i na vrh salatina doslovno zabosti dvije veće fete kulena… sve preliti s par kapi maslinovog ulja i uživati u harmoniji i sljubljivanju okusa… uživati u spoju eteričnih okusa plodne Slavonije s bogatom Istrom.

Damjan Bistričić, u svijetu gastronomije poznatiji kao The Outlaw Chef,  profesor je talijanistike, kuhar, chef de cuisine...Svake subote The Outlaw Chef donosi vam novi recept u sklopu Gastro Specijala subotom samo na portalu Glasa Istre. 

U svom kulinarskom izričaju primjenjuje "art brut" stil kuhanja, kojeg je ujedno i začetnik, a inspiraciju za svoje kulinarske kreacije nalazi upravo u likovnom smjeru "le art brut".

Na svom Instagram profilu svakodnevno objavljuje razne zanimljivosti i kulinarske savjete.

Povezane vijesti

• Škola kuhanja by The Outlaw Chef: Čokolatin 007
• Škola kuhanja by The Outlaw Chef: Pohana paprika
• Škola kuhanja by The Outlaw Chef: Antigravitacijski sandwich