ANTE BRZOVIĆ

Egerski doživljaj za pamćenje – lovio lignje pa ulovio hobotnicu od preko 8 kilograma!

| Autor: Novi list
(Foto Novi list)

(Foto Novi list)


Iz Omiša nam se javio Ante Brzović koji je svoj egerski izlet završio na poprilično neočekivan način. Dok je lovio lignje ispod nogu mu se pojavila hobotnica impresivnih gabarita što je Ante naravno, trenutno iskoristio na najbolji mogući način.

Evo što nam je Ante ispričao o tom svom neobičnom doživljaju:

– Ribolov mi je omiljeni hobi, a kako živim u Omišu, najdraža tehnika mi je spinning na strijelku i brancina na ušću rijeke Cetine. Nerijetko bacam i jigove tako da se među ulovima često nađu i šaruni, plavice, lucevi i palamide.

No posljednjih pet godina u zimskim mjesecima kad ulovi postanu rjeđi, prebacim se na eging – tehniku lova liganja sa kraja.

I toga dana mi je kolega predložio da odemo probati dignit koju lignju. Inače uvijek radimo suprotne smjene, a igrom slučaja baš se taj dan ukazala prilika da odemo zajedno na more.

Tako na poštu dolazimo oko 16:30 sati.

More je bilo mirno, ali na obzoru vidimo da se vrijeme pogoršava. Ni vremenska prognoza nije obećavajuća – okreće vjetar. More se uznemirilo, zapuhao je vjetar i u tom trenutku razmišljam da se prebacimo na drugo mjesto s boljim zaklonom jer nam vjetar tuče u prsa i nije ugodno za bacati – priča nam Ante.

– I dok smo se raspravljali hoćemo li mijenjati poštu jer je taman počeo sumrak, kolega uhvati lignju. To je bio znak da ostanemo gdje jesmo.

Na naše iznenađenje, odjednom vjetar prestaje, more postaje mirno i prozirno kao staklo. Idealni uvjeti za lov.

Lovili smo sa stijena udaljenih 20 metara jedan od drugog, a stijene su prilično oštre i nezgodne za stajati. Zato je teren za lov odličan i rijetko kad razočara.

A lovio sam štapom Shimano Salty Advance Eging S83ML na kojem je bila rola Shimano Miravel 2500HG.

Upredenica je bila YGK X-Braid Upgrade #0.8, a predvez Trabucco T-Force XPS 0,22 milimetra nastavlja Ante svoju priču.

– Odjednom primijetim s moje desne strane u plićaku, na dubini od možda oko 1 – 1,5 metar, crneje koji su se digli na površinu, a u par navrata je izgledalo kao da su u panici.

Ne sluteći ništa zabacujem još par puta skosavicu i u jednom trenutku pod nogama u moru ugledam veliku hobotnicu kako se šeće po dnu i krakovima ispituje teren.

Bez puno razmišljanja dovlačim skosu i na brzinu postavljam DTD crveni Ballistic 2.8, ali se u isto vrijeme i pozdravljam s njim, ne vjerujući da se može suprotstaviti tolikoj mrcini.

Jedina šansa mi je iskustvo, jer sam već jednom prije dvije godine uhvatio hobu na isti način, no ta je bila manja i imala je samo 2,5 kilograma.

Znao sam da skosu moram baciti na nju da je taknem, jer je prošli put ona manja nije htjela ni pogledati dok je nisam pogodio.

Spuštam tako skosu i iz prve pogađam u hobotnicu. Čim je osjetila dodir zaogrnula je i Ballistic se više nije vidio. Borba je počela!

Popuštam kočnicu i bez straha da će puknuti vrh, udaram dvije jake kontre.

Krunice od Ballistica 2.8 su manje, ali tanje i oštrije, i uvijek mi dobro zakače lignju posebno kad udrem jaču kontru.

No kad je hobotnica osjetila otpor, lijepi se za dno, upredenica se zateže i imam je zakačenu. Mislim se u sebi:

Samo mirno, Ante. Pametniji popušta – priča nam Ante dalje svoju priču.

– A onda se hobotnica nenadano dala u bijeg. Prilagođavam kočnicu situaciji i počinjem je dizati, pritom pazeći da ne radim nagle pokrete.

Najveći strah mi je bio da mi ne pukne tanki predvez od 0,22 milimetra, ali nastavljam je vući i dižem je napokon do površine.

I tu mi se drugi put zalijepila!

Na stijeni na kojoj sam stajao, ispod same površine gledam u nju i ne mogu joj ništa.

I u tom se trenutku stijena odronjava i pada u more, a ja se moram boriti s gravitacijom.
Ne smijem više oklijevati.

Brzo uzimam špurtil i poklapam je preko glave, a ona se za divno čudo baca glavom pravo u mrežu.

Odlažem štap sa strane i s obe ruke držim špurtil koji se savija od težine.

Uspijevam je nekako prebacit na kamen blizu samoga kraja, ali budući da nije čitava stala u mrežu i da su joj neki krakovi već bili vani, brzo je izašla i počela se vraćati u more.

S puno opreza hvatam je za krak i zovem kolegu u pomoć, a on trči i ne može vjerovat šta se događa.

Krakove je obojici omotala oko ruku pa smo je zajedničkim snagama uspjeli odlijepiti i odnijeti na plažu. Nož nisam imao jer sam išao na lignje pa je najlakši način da joj skratimo muke bio da joj okrenemo glavu.

Ballistic je preživio rat, štap i rola su prošli bez ogrebotine, a ja sam na kraju izašao kao pobjednik.

Velika sreća je bila i to što sam par dana prije uhvatio i veliku lignju od 90 deka, pa sam, eto, poučen iskustvom, imao pri ruci špurtil koji mi se uglavnom samo valja po portapaku.

Inače njega nosim samo kad ciljano idem na strijelku ili lubina. Na lignje ga nikako ne nosim, ali sam taj dan pomislio kako se nikad ne zna, možda opet bude koja veća lignja, a što se pokazalo baš dobrim promišljanjem.

Pravo je čudo uhvatiti ovoliku hobotnicu s ovako laganim setom, ali jedno je sigurno – pružila mi je nezaboravno iskustvo.

Taj dan se baš sve poklopilo. Nakon sati provedenih na moru i puno malih slučajnosti, moj ulov je bila mrcina od 8.53 kilograma.

Sasvim dovoljno za peku s prijateljima, a bit će i za na salatu – ispričao nam je Ante Brzović.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater