PLAVI SVIJET BRANKA ŠULJIĆA

Štajun je od lignji! Ove godine dobro se lovi: "U jednu noć dignu i 20 kila"

| Autor: Branko Šuljić
(Snimio: Dusko Jaramaz/Pixsell)

(Snimio: Dusko Jaramaz/Pixsell)


Štajun je od lignji! Godinama već tijekom jeseni pišem i – objavljujem ovu rečenicu. Koji tjedan ranije ili kasnije, ovisno o tome kako se lovi, kada kreće intenzivna sezona. Namjeravao sam i ranije pisati o lignjolovu, tradiciju ne mogu iznevjeriti, ali nisam imao pravog povoda. Lovilo se slabo i nikako. Prijatelj s Otoka tjedno me informirao, žalosna glasa ponavljao istu konstataciju. Nema lignji, tu i tamo pojavi se i ulovi pojedinačni primjerak. Ne isplati se gubiti vrijeme… U tri popodneva i večeri ukupan ulov bio mu je tri primjerka. Govorio je da radije odlazi u pravi ribolov, na udicu povraza uvijek nešto zagrize, za ručak pa i više. Još je toplo vrijeme za lignje, more se treba ohladiti, stalno je ponavljao.

Dok prsti ne zebu lignje se ne love. Nebrojeno puta čuo sam ovu rečenicu od starih, iskusnih i uspješnih ribolovaca, onih kojima je lov lignji predstavljao glavni dio ribolovne sezone. A, do prije neki dan prsti nas nisu zebli, ni na kopnu, ni na moru. Meteorolozi su danima ponavljali: "Temperatura je iznad prosjeka za ovaj dio godine." Čudili smo se vremenskim prilikama, hrabriji pojedinci dugo su nosili kratke rukave. Vidio sam ih i u Zagrebu prije dvadesetak dana.

U nevjerici smo se pitali: hoće li zima uopće doći, kad će nastupiti hladnoća, kad ćemo se početi "pošteno" grijati u svojim domovima? Da, uštedjeli smo na troškovima ogrijeva. Mnogi su zbog toga potajno priželjkivali da tako potraje što duže. Ali… ipak je zahladilo, kako je i red. Zaredali su temperaturni minusi, pao je i snijeg, nas na obali i otocima pošteno je propuhala bura. Rashladilo se i more u površinskom sloju, gdje je temperatura dugo bila podnošljiva za kupanje. Više nije, osim za one najhrabrije cjelogodišnje kupače.

Dobra godina

I došle su lignje! Konačno. Prvu dobru informaciju dao mi je kolega podrijetlom s otoka Oliba. Govorio mi je da mu javljaju o dobrim ulovima, da su svakodnevni pojedinačni ulovi po tri, četiri kilograma. Riječi je potkrijepio fotografijama. Što ti je današnja tehnika… Još s barke, prije pristajanja u luku i iskrcaja, snimka ulova "odašilje se u svijet".

Odmah sam nazvao Mali Lošinj, tamo imam mnoge prijatelje, neki od njih redovito odlaze u lov lignji. Ipak, godine su pritisle, pa kad je hladnije neki radije ostaju kod kuće, u toplom! U akvatoriju lošinjskog otočja više je dobrih lovišta, znaju tamo potegnuti i ribolovci iz udaljenijih mjesta, iz Rijeke, Opatije, Kostrene, s Raba… Pojedinci su znali dio godišnjeg odmora čuvati za jesenske dane, za lov lignji. Poznavao sam mnoge koji su za mjesečine na moru provodili čitave noći. Kada se dobro lovilo san se nije spuštao na oči. Kako su bili veseli prilikom povratka…

Lošinjski prijatelj potvrdio mi je dobre ulove, naglašavajući da zadnjih godina takvih nije bilo. Lovi se puno i kvalitetno, ima većih i velikih primjeraka. "Jači pojedinci dnevno love po 10 – 15 kilograma, neke večeri jedan se vratio s dvadesetak. Drugi je u četiri dana ulovio 50 kilograma. Ima velikih komada, težih od pola kilograma. I ja sam takve lovio! Jasno, ima i malih, uvijek se takve love. Valjda je povoljna okolnost i to što su vremenske prilike nepovoljne, rijetko se odlazi u lov, na moru je malo ljudi. Zato i ima bogatih pojedinačnih ulova. Kako je krenulo, uistinu dobra godina«, ispričao je u mobitel. Imao je i zanimljiv dodatak: »Čuo sam da se neki spremaju koćom u lov na lignje. Valjda plivarice nisu sve polovile, i u njihovim ulovima svašta se nađe."

Kratak životni vijek

Neka se lovi. Godinama sam slušao jadikovke zbog skromnih ulova, "ono što su nekada bili kilogrami sada su primjerci, i to mali", "sram me bilo iskrcati se iz barke, da ljudi ne vide kako sam malo ulovio", govorili su neki od njih. Slušao sam različite komentare, mnogi su se pobojali da su jadranske lignje na putu nestanka, poput mnogih vrsta. Drugi su tvrdili da je to posljedica prekomjernog izlova nedoraslih primjeraka, kojih stotinjak stane u jedan kilogram.

Sjećam se tog vremena, trajalo je tri, četiri godine, ako ne i duže. U ljetnim mjesecima, u srpnju i kolovozu lovile se lignje. Ma kakve lignje, tu minijaturu nije se moglo nazvati ni lignjicom. Svakodnevno ih se lovilo iz mnoštva barki na mnogim lokalitetima. Oni savjesniji su upozoravali, "ljudi ne činite to, ujesen nećete imati što loviti". Ne mogu tvrditi, nisam mjerodavan, da je taj ljetni izlov malih primjeraka bio uzrokom slabih ulova odraslih u jesenskim i zimskim mjesecima. Ali, lignji nije bilo, mnogi su odustajali od lova. Ipak, za ukupan stok i njegov opstanak ručni ulovi, ma koliko bili veliki i masovni, neusporedivo su manje štetni od onoga što se polovi mrežama. Ribari i njihove obitelji, međutim, moraju živjeti, od srdela, oslića, škampa… pa i od lignji.

Lignja, to je dobro znano, ima kratak životni vijek, kao i ostali glavonošci. Ona kratko živi i brzo raste. U životu lignje ima određenih nepoznanica, pa mnoge zbunjuju i njene godine. Neki tvrde da ne živi duže od godinu dana. Životni vijek joj je kratak, to je nedvojbeno, a prema podacima što sam ih našao u stručnoj literaturi, to je dvije do tri godine. Najdugovječnija je među srodnicima.

Moguće je da kroz to vrijeme naraste do dva kilograma, pa i više – maksimalno do metra duljine i 3 kilograma težine. Da mi je vidjeti takvu ulovljenu u Jadranu… Svojedobno sam vidio lignju dugačku skoro metar, ali je bila teška "samo" 1,75 kilograma. Možda će neka i narasti do tri kilograma, ali ih većina za te tri godine, ako prethodno ne zaglavi, neće dostići ni jedan kilogram. Nisu ni svi ljudi dvometraši, niti teški stotinu kilograma!

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini