Jako se veselim povratku na "Hir" jer, osim povratka na brod, za mene to znači zapravo povratak u normalniji bioritam

Marketinška stručnjakinja iz Malog Lošinja Marina Đukanović vratila se na legendarnu jedrilicu "Hir". Najpoznatija jedrilica s ove strane Jadrana na ekspediciju oko svijeta krenula je iz Malog Lošinja 17. lipnja 2018. pod kapetanskom palicom hrvatskog jedriličara i zaljubljenika u more Saše Fegića i s posadom koja se izmjenjuje po etapama. "Hir 3", čiju je posadu uz kapetana Fegića, činio i Nebojša Petrović, oplovio je 22. siječnja ove godine rt Horn, najveći izazov za svakog moreplovca, i to nakon što je oplovila rt Dobre nade i rt Leeuwin, te preplovila tri oceana – Atlantik, Indijski ocean i Pacifik.

        Jedrilica "Hir 3" poznata je po bogatoj i burnoj jedriličarskoj prošlosti – osim nekoliko prelazaka Atlantika, već je jednom oplovila i svijet, što je ovjekovječio Mario Saletto u 35 epizoda dokumentarne serije "Jedrima oko svijeta", a početkom 1990-ih pretrpjela je bombardiranje Dubrovnika. Jedva spašena, popravljena je i početkom milenija prodana u Vrsar gdje je više od 10 godina ležala zapuštena, gotovo pred potonućem. U takvom stanju je 2014. pronalazi i otkupljuje sadašnji vlasnik, Saša Fegić, te četiri godine strpljivo obnavlja i temeljito priprema za još jedan krug oko svijeta. Marina Đukanović na "Hiru" je plovila u prvoj etapi oplovljavanja svijeta, a sad se pridružila na završnoj etapi. 

Okusiti ocean       

- Znam da će zvučati kao klišej, ali na neki način ja nisam ni otišla s "Hira" – cijelo vrijeme sam prisutna i sudjelujem u svakom danu plovidbe, samo s obale, kao "shore crew", odnosno obalna posada. Svakodnevno sam bila u kontaktu s posadom, obavljala za njih administrativne poslove oko pronalaska i rezervacije marine, formalnosti oko carine i najave dolaska, komunikaciju s pokroviteljima i prijateljima koji nas prate, o svemu tome komunicirali smo mailom, putem izrazito spore satelitske veze, pa su se ti naši "razgovori" redovno protegnuli duboko u noć, obzirom da smo u različitim vremenskim zonama. U posljednjih godinu dana nisam otišla spavati u neko normalno doba po lokalnom vremenu. Bit će lijepo konačno se ponovno uskladiti s prirodom, spavati poslije zalaska sunca i buditi se s prvim zrakama iznad horizonta.

        - Na "Hiru" ste bili i u prvoj etapi oplovljavanja svijeta? Kakvo je to bilo iskustvo?

        – Na "Hiru" sam isplovila iz Malog Lošinja s brojnom posadom i uputila se preko Mediterana s ambicijom da prođem kroz Gibraltar i "okusim ocean", ali i sa strepnjom kako ću podnositi velike oceanske valove. Cilj je bio stići do Kanara ili Zelenortskih otoka, a ako me ne pokosi morska bolest, možda se odvažiti i produžiti do Cape Towna, no bez prethodnog oceanskog iskustva to nikako nije bilo plan, nego tek mala mogućnost. Kako je treći član posade zbog zdravstvenih poteškoća odustao od daljnjeg puta na Zelenortskim otocima, nije mi bilo druge nego nastaviti sa Sašom dalje. Na kraju ne samo da sam stigla od Zelenortskih otoka do Cape Towna, nego smo Atlantik čak dva puta morali prijeći. Nismo samo "okusili" ocean, već smo i pošteno zagrizli u njega.

        - Iako ste donedavno bili tek početnica u jedrenju, 2018. ste na "Hiru 3" čak dva put preplovili Atlantik?

        – Nikad nije kasno za početi, to svi kažu, a ja ću potvrditi. No iskustvo je itekako bitno, osobito kad se uputite na ocean. Ja sam svoje stjecala gotovo isključivo na "Hiru", tijekom 2016. i 2017. – provela sam više od 100 dana na brodu i prešla preko 2.000 milja na Jadranu, uz nebrojene manevre jedrima, pristajanja i isplovljavanja. Kad neke manevre toliko puta ponovite, i to uvijek na istom brodu, nešto i naučite. Zato je u jednom razgovoru, na offshore jedrenju Vis – Poreč, netko od prijatelja rekao da ništa ja manje ne znam od nekoga tko jedri 10 godina po 10 do 15 dana, a smatra se iskusnim jedriličarem, a Saša je potvrdio. I tu je pala ideja da se priključim posadi zaozbiljno. Ja ne bih bila tako samodopadna, ali trudim se i učim "u plovidbi" i znam da ne znam puno, pa slušam iskusnije. Dvostruki prelazak Atlantika je svakako bio dobra škola – ne samo jer smo bili u dvoje pa je trebalo naučiti upravljati jedrima i čitati vjetar i oblake, nego i zato jer nam se dogodio incident s pucanjem prednje pripone pa smo morali improvizirati i snaći se s popravkom. Prelazak Atlantika nije bio u planu prije završne etape putovanja, no eto, dogodio se na samom početku. Da me je netko upitao bih li se uputila preko Atlantika, ne bih se usudila čak ni pomisliti. I s većom posadom, a kamoli u dvoje, no kad smo se našli u situaciji da je to najpametnije rješenje, prihvatila sam to bez zadrške i straha. 

Prava avantura       

- Koji su najveći izazovi na koje ste naišli jedreći na "Hiru"?

- Najveći izazov je naučiti kretati se i raditi sve u okruženju koje je kontinuirano u pokretu. Jedrilica na oceanu nikad ne miruje, čak i kad je bonaca postoji lagano ljuljanje od dugih oceanskih valova, no to je rijetko. Većinu vremena brod se ljulja dosta, toliko da se morate primiti za nešto ili biti oslonjeni da bi stajali mirno, a povremeno se ljulja toliko jako da se morate uglaviti da ne padnete. U takvom okruženju već je izazov oprati zube, a skuhati nešto je prava avantura. Šanse da nešto odleti, prevrne se i prospe su 100-postotne, pa sve treba trostruko osigurati, držati čvrsto i pametno planirati svako korak, kako bi izbjegli da ostanete bez večere. Saša bi sigurno naveo i neke ozbiljnije izazove kao izbjegavanje jakih ciklona i nevremena, popravci motora i druge opreme u plovidbi, financijski opstanak ekspedicije, izazova ne nedostaje.

Bogata povijest 

        - Nadalje, u avanturu ste se uputili na legendarnoj jedrilici iza koje je iznimno zanimljiva povijest?

        - "Hir 3" je zbilja legenda, otkad je obnovljen gotovo da nema luke na Jadranu u koju smo pristali, a da ga netko nije prepoznao. A kako i ne bi – dokumentarni serijal "Jedrima oko svijeta" Marija Saletta gledale su sve generacije, kad nije bilo puno sličnih emisija. Prva velika plovidba "Hira" bila je upravo prelazak Atlantika s Mladenom Šutejem 1979., a na povratku s brojnijom posadom su oborili rekord u najduljoj plovidbi bez zaustavljanja, jedreći od New Yorka do Rijeke non-stop 100 dana. Nakon toga "Hir" je oplovio svijet u ekspediciji "Jedrima oko svijeta" gdje se posada izmjenjivala, a samo je brod napravio puni krug. Godine 1990. stradao je u bombardiranju Dubrovnika i Šutej ga je jedva uspio izvući iz grada, s čak 286 oštećenja od gelera. Popravljen je i udomljen u Istri, te prodan novom vlasniku koji, nažalost, nema vremena za brod i pušta ga da polako propada. Saša ga pronalazi 2014. i prepoznaje, unatoč prilično derutnom stanju, te kupuje s namjerom da ga obnovi i odvede na još jedan put oko svijeta. U to vrijeme činilo se sumanutom idejom, obzirom na stanje broda, no nakon temeljite obnove "Hir" je 2016. ponovo zaplovio i evo, uskoro bi trebao zatvoriti svoj drugi krug oko svijeta, 30 godina kasnije.

        Ekspedicija je krenula 17. lipnja 2018. iz Malog Lošinja, posada se povremeno izmjenjuje, a jedini stalni član je Saša Fegić, vlasnik "Hira". Iz Lošinja nas je krenulo petoro, od Zelenortskih otoka dvaput preko Atlantika smo bili u dvoje, a u Cape Townu smo napravili smjenu posade – ja sam se iskrcala, a ukrcao se Nebojša Petrović, iz Zemuna. Njih dvojica su prešli skupa Indijski ocean i južni Pacifik te oplovili sva tri znamenita rta – rt Dobre nade, Leeuwin i evo nedavno i zloglasni rt Horn. U Mar del Plati ćemo napraviti još jednu smjenu posade – Nebojša se iskrcava, ja se vraćam u posadu, a nadamo se da će se još priključiti posade u predstojećim etapama, na povratku doma. 

Dan po dan 

- Kažu da nitko nije otišao na more a da ga to nije promijenilo. Koliko je promijenilo vas?

        – Da, Joža Horvat je rekao da nitko nije otišao na more i vratio se, a da se nije promijenio. Život u skučenom prostoru desetmetarske jedrilice nauči vas prioritetima, puno toga nemate, a nakon nekog vremena shvatite da vam treba još i manje od onoga što imate. To je prekrasan osjećaj.

- Sanjate li već neku novu pustolovinu?

        – Na brodu naučite živjeti doista dan po dan, ne raditi nikakve velike planove unaprijed, čak ni za par dana, jer ovisite o vjetru i valovima i prilagođavate se vremenu oko vas. To se prenese i na ostale sfere život, tako da uopće nemam ideju što nas čeka nakon povratka doma. I taj povratak je negdje daleko u budućnosti – tek trebamo krenuti preko Atlantika, po treći put.