Matej Njavro je poznati podvodni ribolovac koji s obzirom na tempo koji nameću natjecanja ima malo vremena za ribolove za svoj gušt. Ipak, nedavno je uspio pronaći prostora za upravo takav ribolov i evo što nam je ispričao o tome:

- Napokon sam pronašao vremena da nakon svih natjecanja, odem roniti isključivo zbog gušta, bez pritiska, bez očekivanja i bez razmišljanja hoću li išta uloviti.

Samo ja, more i ono što najviše volim – čeka.

Jedva sam dočekao četvrtak.

Nakon posla kačim prikolicu i krećem odraditi dva-tri sata ronjenja, da napunim baterije. Dolazim na poziciju, a bura i dalje dere, baš kako je prognoza najavila.

Uz buru je i kurenat bio izuzetno jak, ali to me nije obeshrabrilo.

Srećom imam haswing pa mogu odraditi zacrtane pozicije po svim uvjetima – priča nam Matej.

- Oblačim odijelo, pripremam opremu i natežem svoju NC110P black camo.

Na njoj sam imao novi setup koji još nisam stigao isprobati, pa rekoh, neka prvi zaron bude pravi test na neku manju ribu.

Odabirem početnu poziciju gdje teren lagano pada i gdje na dvadesetak metara imam odličan zaklon.

Držeći se za gliser pokušavam se nadisati dok me kurenat vijori kao zastavu na vjetru.

Nakon natezanja puške jedva dolazim do daha, te napokon krećem.

Polako zaranjam jer od kurenta drugačije ni ne mogu, došuljam se do zaklona, zagrebem po kamenčićima i stanem.

Podignem pogled preko ruba, a ispred mene prolazi jato zubataca koji dolaze iz dubine. Na prvi pogled djelovali su mi kao ribe od četiri do šest kilograma.

Ostajem potpuno miran, povlačim se natrag iza zaklona i nastavljam lagano grebuckati po kamenju.

Nakon nekoliko trenutaka ponovno provirim i vidim da sam ih zainteresirao  - nastavlja Matej.

- Polako mijenjaju smjer i dolaze prema meni.

Dva srednja primjerka odvajaju se od jata.

Fokus mi je na jednom kojeg moje iskusno oko procjenjuje na četiri do pet kilograma.

Nišanim, i čim mi krene otvarati bok pucam!

Istog trenutka shvaćam da je s moje desne strane bio još jedan, možda čak i veći.

Odmah hvatam špagu rukom, ali zubatac se svom snagom zabija u truležinu nekoliko metara dublje.

Izranjam i jedva dolazim do glisera koji se i dalje bori s kurentom. Brzo selim gliser točno iznad rupe gdje se zabio.

Prvi pokušaj potvrde nije uspio.

Struja mi jednostavno nije dopuštala sići do dna. Odlučujem uzeti brazilijanu kako bih lakše zaronio.

Prilazim i potvrđujem ga svojom NC85 Classic.

Trebala su još dva ili tri zarona da ga oslobodim iz kamenja.

Kad sam ga napokon izvukao na površinu i primio u ruke, tek tada sam shvatio kolika je to zapravo beštija.

Tek tada mi je postalo jasno da nema nikakvih 4-5 kilograma i da sam ga pucao na jako daleko, te da sam srušio svoj osobni rekord.

Penjem se na barku i zovem kuma na videopoziv da zajedno pogađamo težinu.

Na kraju se vaga se zaustavlja na 9 kilograma.

Kakav osjećaj…

Nakon nekoliko fotografija nastavio sam dalje po čekama.

Vidio sam još nekoliko lijepih riba, ali su se zbog visokog termoklina i jakog kurenta držale daleko i visoko iznad dna, pa sam odlučio završiti s lovom za taj dan.

Uz zalazak sunca još sam se jednom zahvalio moru na svemu što mi pruža.

Ne može svaki izlazak završiti ovako, ali upravo mu se zbog ovakvih trenutaka uvijek vraćamo.

Hvala ti, more… - ispričao nam je Matej Njavro.(Privatni album)

Povezane vijesti

• Ciklona kvari duže planove, ali more se zagrijalo: Ribe ima za sve apetite
• More nudi bogat ulov, ali vrijeme kvari planove. Od lipnja vrijede nova pravila
• Utječe li pun Mjesec na ulov ribe i zašto nestaje plava riba iz ribarnica?