Piše Rudolf Frančula
Kako je pravosuđe izgubilo povjerenje građana
(Arhiva Glasa Istre, Pexels)
Prethodni dio pročitajte ovdje.
Nedavno mi je Nedib Toromanović, odvjetnik iz Poreča, bivši sudac, moj dragi kolega – prijatelj, poslao jedan pisani materijal (iz 2015. godine) pod naslovom "Proglas o sudstvu u Hrvata". Riječ je o vrlo interesantnom tekstu, nadam se da će ga autor dovršiti i javno objaviti. Nedib mi je dozvolio da ga mogu spomenuti i citirati u svojoj knjizi pa ću samo neke isječke citirati. Između ostalog Nedib Toromanović je o pravosuđu, sudbenoj vlasti napisao sljedeće vrlo kritične riječi:
"…Povjerenje građana u sudove (analogno i u pravdu) ispod svake je prihvatljive razine… Pravosuđe nam je rak rana društvu… upućuje vapaj za urgentnom analizom, točnom dijagnozom i urgentnim liječenjem pravosuđa.. Da podsjetim, u trodiobi vlasti jedan od stupova (naravno nosivih) i države i društva, pa ako je rak rana zahvatila taj stup, valjda cijenjenom čitatelju nije potrebno nacrtati kako je ovo preozbiljna prijetnja za opstanak države - da, da za opstanak čak i ovakve države kakvu priželjkuju oni koji državu doživljavaju kao instrument svojih osobnih interesa, bez imalo sluha za interese običnog hrvatskog čovjeka kojem bi njegova država imala služiti (kako mu je partitokracija lažno predstavljala – doduše sa sve slabijom uvjerljivošću…"
Moram na ovom mjestu iznijeti i svoje mišljenje o Ustavnom sudu RH. Prije svega kod izbora sudaca Ustavnog suda (sadašnjeg sastava) nije poštivan kriterij kako se suci Ustavnog suda (čl.122. st.2 Ustava RH) biraju iz "…reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti …". U tom je sudu najviše političara, anonimnih pravnika, a niti jedan profesor pravnih znanosti.
Često su odluke Ustavnog suda politički obojene (naginju HDZ-u), posebno je to došlo do izražaja u pandemiji koronavirusa, a nerijetko preuzima ulogu - nadležnost Vrhovnog suda, što je ustavno-pravno nedopustivo. Stoga i ovaj "stup" vlasti, izuzetno bitan, nije "pouzdan" - čvrst.
Da rezimiram, odnosno zaključim, sudbena vlast je ključna za funkcioniranje države i za zaštitu demokracije i svih onih vrijednosti koje se podrazumijevaju pod temeljnim slobodama čovjeka.
Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj nije u stanju - mogućnosti obavljati svoju funkciju i biti stup (izuzetno značajan) države i društva, jer ne pruža učinkovitu pravnu zaštitu. Posljedice takvog stanja su ogromne, nesagledive. Zato je nužno i to vrlo hitno, izvršiti generalni remont pravosuđa - sudstva. Smatram da nije dovoljno obaviti generalni servis samo sudbene vlasti, nužno je podvrći remontu sve stupove vlasti, zapravo treba servisirati - "pretresti"- reformirati cijelu državu. To sigurno neće učiniti HDZ jer se nedavno predsjednik te stranke i Vlade Andrej Plenković požalio (potužio) kako mu novinari, sredstva javnog informiranja "demontiraju državu".
Znači za njega je ova naša država savršena i ništa s nje ne treba "skidati" - demontirati - promijeniti, već treba ušutkati glasnike, novinare i druge koji smatraju da institucije države, prije svega pravosuđe, sudstvo, ne funkcioniraju.
Post scriptum: Premda sam na kraju teksta o krizi sudbene vlasti predložio korjenitu reformu pravosuđa, ne očekujem da će do reforme i doći.
To zbog toga jer je do ovakvog teškog-zabrinjavajućeg stanja u sudbenoj vlasti dovela vladajuća stranka HDZ.
Sudbenu je vlast pod "okrilje" HDZ-a ustrojila tzv."Pašalićeva komisija" 1995. godine, putem izravnih izvršitelja Milana Vukovića, tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda RH i Ante Potrebice, predsjednika Državnog sudskog vijeća, suca Vrhovnog suda. Te je godine provedena čistka predsjednika i sudaca od Vrhovnog do općinskih sudova na način da su svi podvrgnuti reizboru.
Iz sudova su tada izbačeni (preostali) suci srpske nacionalnosti i "nepodobni". U tim čistkama iz sudova je eliminirano na desetine uglednih, moralnih, stručnih, časnih sudaca. O tome sam detaljnije pisao u poglavlju koje se odnosi na Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Ovaj dodatni tekst pišem iz razloga jer se nedavno javno o stanju u sudbenoj vlasti, uključivši i Ustavni sud RH, oglasio i Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. On se uključio, temeljem ustavnih ovlasti, u postupak reizbora predsjednika Vrhovnog suda RH.
Naime, tadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sessi u srpnju mjesecu 2021. godine ističe mandat, a Predsjednik Republike, temeljem članka 116. st.2 Ustava RH jedini je ovlašten Hrvatskom Saboru predložiti kandidata za izbor na tu dužnost.
Tu svoju ustavnu ovlast Predsjednik RH je iskoristio i Hrvatskom Saboru tada predložio da za predsjednicu Vrhovnog suda izabere profesoricu kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr.sc. Zlatu Đurđević.
Ovaj prijedlog izazvao je brojne reakcije, kako političkih stranaka tako i pojedinaca. Indikativno je da je na ovaj prijedlog vrlo rezolutno – negativno reagirao predsjednik Sabora Gordan Jandroković, koji je očigledno istupio i u ime HDZ-a. Prigovorio je Predsjedniku Republike kako nije poštovao Zakon o sudovima prema kojem se za izbor predsjednika Vrhovnog suda raspisuje javni poziv tvrdeći da Predsjednik RH može predložiti Saboru kandidata samo koji se javi na taj poziv.
Ovaj procesni propust Jandroković tj.HDZ smatra takvim da diskvalificira prijedlog Predsjednika RH i smatra ga nezakonitim.
Taj navodni formalni propust iskorišten je da se Predsjedniku Republike onemogući vršenje jedne ovlasti iz Ustava RH. Istovremeno, pokazuje i dokazuje da se HDZ protivi bilo kakvim promjenama u sudskoj vlasti.
Osobno smatram kako je prijedlog Predsjednika Milanovića potpuno legitiman zato jer se ovlaštenje da predloži kandidata za predsjednika Vrhovnog suda temelji na ustavnoj normi. Hrvatski Sabor naravno ne mora prihvatiti prijedlog Predsjednika Republike, ali bi o njemu morao raspravljati.
Jedan od onih koji podržavaju postupak Predsjednika Milanovića je i bivši predsjednik RH i profesorom fakultetu u Zagrebu Ivo Josipović. On je u tjedniku "Nacional" od 23. veljače 2021. godine o stanju u pravosuđu, posebno Vrhovnom sudu i izboru predsjednika tog suda, napisao tekst pod naslovom "Država u državi čeka novog predsjednika ili predsjednicu – rat traje".
Iz tog opširnog, polemičnog i vrlo zanimljivog teksta izdvajam samo manji dio:
"…Za sadašnje stanje u pravosuđu odgovorna je, prije svega politika… Posebno, politika je onom neslavnom akcijom Državnog sudbenog vijeća, na čelu sa sucem Potrebicom "očistila" pravosuđe od navodnih komunista i Srba, zapravo od ponajboljih kadrova i ostvarila snažan utjecaj na njegov rad…
Pravosuđe je postalo svojevrsna tvrđava neodgovornosti, država u državi, jedno od triju vlasti koje bira samo sebe, sama ocjenjuje svoj rad, sama (vrlo iznimno) sankcionira nered. Danas često prepoznatljiva povezanost pravosuđa i politike (čitaj: HDZ) nije više rezultat dominacije politike nad pravosuđem, nego njihova nelegitimnog pakta na štetu građana, države i pravde. Zato predsjednik Milanović ima priliku prijedlogom predsjednika/ice Vrhovnog suda iz samog pravosuđa, ili izvan njega, učiniti do sada najveći reformski iskorak: na čelo pravosuđa dovesti osobu koja neće komformistički čuvati nelegitimni status države u državi, već ozbiljno poraditi na reformi pravosuđa.
Predlaganje predsjednika Vrhovnog suda izravna je ustavna nadležnost Predsjednika Republike, ničim ograničena. Svako ograničavanje te izvorne ovlasti otklon je od ideje o neovisnom pravosuđu, ali i međusobne kontrole unutar trodiobe vlasti…
Ako bi Milanović zaista uspio naći takvu osobu, to bi mogao biti najvažniji reformski potez u pravosuđu ikada. Takva bi osoba morala inicirati veliku reformu koja bi potpuno promijenila narav današnjeg pravosudnog sustava…"
Napomena: citirane riječi prof. Josipovića napisane su i objavljene prije nego je Predsjednik Milanović obznanio ime kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda.
*Nastavak u sljedećem broju
