Piše Zlatko Crnčec
IDS na prekretnici
(Darko Jelinek, Duško Marušić / Pixsell)
IDS-u prijete novi unutarstranački sukobi. Povod za sukob, a moguće i uzrok, jest kako i da li uopće surađivati s HDZ-om. Ishod ovog najnovijeg sukoba znat će se u ponedjeljak nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Nije lako, štoviše gotovo je nemoguće, za bilo koju centrističku stranku u Hrvatskoj na bilo koji način surađivati s HDZ-om. A kamoli razmišljati o nekakvoj službenoj koaliciji na razini države.
Recimo, koalicija s HDZ-om iz 2017 uništila je HNS. Istina, jako otežavajući faktor za narodnjake bila je činjenica da su se Sabora uopće bili dokopali jedino milošću SDP-a koji ih je bio stavio na zajedničku listu. HNS je tada napravio klasičnu političku izdaju svojih originalnih partnera, posebno SDP-a, ali i svojih birača. Koji, kada su zaokruživali listu na kojoj su bili i narodnjaci, nisu ni mogli pomisliti da bi bilo tko s nje u nekom trenutku mogao i pomišljati da u Saboru podržava HDZ-ovu Vladu. A baš se to bilo dogodilo. Ali da je HNS i sam išao na izbore i nakon njih ušao u HDZ-ovu Vladu, opet bi ostao bez svojih birača. Odnosno većine njih. Isto se svojevremeno, ne samo zbog toga, dogodio i HSLS-u.
Što se tiče IDS-a, ova je stranka oduvijek bila u jako delikatnoj poziciji. Oni su regionalna opcija čija je baza Istra, a neke ogranke imaju i u Primorsko goranskoj županiji. Njihovo biračko tijelo nije baš previše sklono suradnji s HDZ-om. Problem u odnosima postoji još iz vremena vladavine Franje Tuđmana koji je još tamo 1990. tijekom kampanje za prve parlamentarne izbore imao prilično žestok okršaj na jednoj izbornom skupu u Istri. Ali čak i bez toga, većini građana Istre puno su bliže neke druge političke opcije, one centrističke, ali i one lijeve. Dio birača ima čak i izrazito neprijateljsko stajalište prema HDZ-u tkogod bio na njegovom čelu. Tako da je bilo kakva suradnja s HDZ-om krajnje delikatna za bilo koje vodstvo IDS-a.
Međutim, postoji tu i druga strana priče. Ona pragmatična i realna. Prošlo je skoro čak 11 godina od trenutka kada HDZ zadnji put nije bio na vlasti. Plus još ove nešto manje od dvije do sljedećih izbora, to bi skupa bilo tek nešto manje od 13 godina. Kada bi u cijelom tom razdoblju IDS cijelo vrijeme zauzimao izrazito neprijateljsko stajalište prema HDZ-u, to bi negativne posljedice imalo i za samu Istru. Naravno, ni HDZ si ne bi mogao dozvoliti da zbog toga državne investicije i ulaganje zaobilaze naš najveći poluotok. HDZ to niti ne želi, a i da hoće, to ne bi mogao raditi. Ali opet, nije do kraja isto ima li opcija koja vlada Istrom isključivo neprijateljsko stajalište prema središnjoj vlasti ili s njom ipak želi surađivati. Delikatni su to odnosi.
Oni donekle sliče i na one koje stranke i zastupnici nacionalnih manjina imaju s HDZ-om. Ni oni si ne mogu, baš kao ni IDS, dozvoliti da čekaju 13 godina da se SDP probudi iz političkog drijemeža i ponovo svoji vlast na državnoj razini. Pa redovito surađuju s HDZ-ovim vladama.
Vodstvo IDS-a nalazi se u krajnje delikatnoj situaciji. Zadnjih godina stranka je pretrpjela nekoliko teških političkih udaraca koji su još donedavno bili nezamislivi. IDS više ne zauzima funkciju župana Istarske županije. Tek mala utjeha može biti to što je obnaša njihov bivši član. S čijom listom surađuju u županijskoj skupštini. Ali to nije to. To je tek kontrola štete i njeno smanjivanje koliko se to može. Drugi je udarac bio taj što je drugi put zaredom izgubljena i funkcija gradonačelnika Pule, najvećeg grada na poluotoku. A još je opasnije što ju je ovog puta osvojio SDP, stranka koja bi puno bolje od nekakve nezavisne liste mogla ući u IDS-ov politički prostor i oteti joj birače. A tu je i činjenica da IDS nema više tri, nego samo dva saborska zastupnika. Ako bi nakon ponedjeljka imao samo jednog, to bi jako loše izgledalo. Zbog toga je IDS na svojevrsnoj prekretnici. Moraju odlučiti hoće li se i dalje međusobno dijeliti i ići u daljnje raskole. Ili će se stranka posložiti i riješiti svoje unutarnje probleme. Kojih očito itekako ima. I to ne malo.
