Piše Dražen Katalinić
Posljednje zbogom kriznim godinama
(Lucija Očko/Pixsell/Davor Kovačević)
Od iduće godine rastu mirovine za više od 200 tisuća branitelja, a paralelno s tim Vlada konačno ukida smanjenje braniteljskih mirovina koje je uvedeno u tri navrata: 2002., 2010. i 2014., a u isto toliko navrata ukidano: 2017., 2024. te posljednje koje bi trebalo stupiti na snagu početkom iduće godine, a kojim će se anulirati prvo umanjenje još iz 2002. godine. Resorni ministar Tomo Medved kaže da se time ispravlja nepravda prema hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima.
Vlada Andreja Plenkovića tako je ukinula umanjenja braniteljskih mirovina iz mandata Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, a sada na red dolazi i ono iz vremena vlade Ivice Račana. Naime, odluke o umanjenju braniteljskih mirovina za vrijeme mandata spomenutih premijera donesene su prvenstveno zbog teških gospodarskih kriza, visokih proračunskih deficita i zahtjeva za stabilizacijom javnih financija, a država je u tim razdobljima mirovine po posebnim propisima (koje su bile znatno više od radničkih) tretirala kao prostor za nužne uštede kako bi se izbjegao bankrot države. Tako je Račanova vlada provela progresivno smanjenje vojnih i policijskih mirovina od 8 do 20 posto jer se Hrvatska nalazila u teškom postratnom razdoblju s golemim vanjskim dugom, visokom nezaposlenošću i praznim proračunom. Istodobno, država financijski nije mogla izdržati nagli priljev tisuća mladih vojnih umirovljenika koji su umirovljeni tijekom kasnih 1990-ih. Smanjenjem povlaštenog dijela mirovina za one koji primaju iznadprosječne iznose pokušao se stabilizirati mirovinski sustav i smanjiti pritisak na državni proračun koji je izravno financirao te isplate.
Sljedeće umanjenje od linearnih 10 posto uvela je Jadranka Kosor zbog globalne financijske krize, a u isto vrijeme je uveden niz kriznih nameta koje su građani nazvali »haračem«. Smanjenje braniteljskih i ostalih povlaštenih mirovina uvedeno je kao privremena antirecesijska mjera s ciljem trenutačnog smanjenja proračunskog deficita. No, dugotrajna recesija izazvana svjetskom finanacijskom krizom natjerala je vladu Zorana Milanovića na dodatno smanjenje od 10 posto mirovina po posebnim propisima većima od tadašnjih 5.000 kuna, a u isto smo vrijeme kao nova članica EU-a odmah ušli u proceduru prekomjernog deficita i Europska komisija je strogo zahtijevala rezanje državne potrošnje. Vlada lijeve koalicije je branila ovu odluku načelom solidarnosti, tvrdeći da u trenucima kada padaju plaće u realnom sektoru i rastu porezi, teret krize moraju podnijeti i primatelji najviših mirovina ostvarenih po posebnim propisima. Braniteljske i povlaštene mirovine tako su služile kao svojevrstan balast kojim je Vlada pokušavala smanjivati deficit i spašavati proračun, te su se smatrale privremenim mjerama. A jedna takva »privremena« mjera ukida se nakon četvrt stoljeća.
Kratkoročno gledajući, umanjenjima mirovina postigao se željeni efekt u proračunu jer su te mjere donijele brze, višemilijunske uštede u trenucima kada je država bila na rubu financijskog sloma. No, dugoročno gledajući, taj je efekt bio neodrživ i politički skup jer su mjere stvorile pravne i političke pritiske, a stabilizacijom gospodarstva stvoreni su uvjeti za njihovo ukidanje, iako je povratak na staro svaki put koštao državni proračun.
Nepravda prema braniteljima ispravit će se na način da će se više i pravednije vrednovati sudjelovanje u Domovinskom ratu pa će se i visina mirovine određivati prema duljini sudjelovanja u obrani, a posebno će se vrednovati duljina boravka u borbenom sektoru. Ministar Medved posebno ističe da je prijedlog sveobuhvatan jer se odnosi na cijelu braniteljsku populaciju, za razliku od oporbenog prijedloga povećanja mirovina za koji kažu da je parcijalan.
Povećanje mirovina onima koji su branili Hrvatsku, uz istodobno ukidanje umanjivanja takvih mirovina, ujedno je najbolji odgovor na nedavne poruke Aleksandra Vučića i beogradske čaršije o Oluji i Domovinskom ratu te jako učinkovit način kako takvima opaliti šamarčinu i začepiti ratnohuškačka velikosrpska usta iz kojih izlaze laži, netrpeljivost i revanšizam.
