Piše Rudolf Frančula
Nakon trinaest godina okončan spor RH protiv Mire Banović
(Arhiva Glasa Istre)
Treniranje strogoće države Hrvatske protiv svojeg građanina
Citiram ključni dio obrazloženja presude županijskog suda, koji potvrđuje stajalište i zaključke iz presude nižeg (općinskog) suda: "Takav stav suda prvog stupnja utemeljen je na u postupku izvedenim dokazima, a dani razlozi su valjani i uvjerljivi, pa ga prihvaća i ovaj sud.
Iz nespornih činjenica i provedenih dokaza proizlazi da je sporni stan tuženoj dodijeljen kao samohranoj majci, u kojeg je uselila zajedno sa djetetom, a ubrzo nakon toga sklopila je brak i rodila još jedno dijete. Taj stan je obzirom na površinu (35 m2), vlažnost i smještaj (suteren) neodgovarajući. Pored toga, suprug tužene, koji je duševni bolesnik, nije se mogao ambijentirati i socijalizirati u gradskoj sredini, već je tražio da ga presele kod njegove majke, kojoj je zbog starosti i bolesti, tužena također trebala pružati njegu, a uz to brinuti o čuvanju i odgoju svoje maloljetne djece. Iz navedenih razloga, privremeno preseljenje kod suprugove majke i ovaj sud smatra opravdanim razlogom izbivanja iz stana u smislu odredbe čl.99. st.2 ZSO, koji je zapreka otkazu stanarskog prava."
Moram izraziti također zadovoljstvo i narečenom presudom i obrazloženjem Županijskog suda u Puli, donešenom u kratkom roku, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli, a posebno činjenicom da su te presude potpisali predsjednici ta dva suda.
Smatrao sam da je Mira Banović dobila "bitku" sa Republikom Hrvatskom i sačuvala svoj stan, (stanarsko pravo) od 34 m2. Kada sam joj to rekao bio sam zadovoljan – sretan skoro kao i ona. Ta sreća, zadovoljstvo trajalo je kratko vrijeme, došlo je do obrata.
U građansko-pravnim stvarima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je izuzetno rijetko ulagalo zahtjev za zaštitu zakonitosti (radi se o izvanrednom pravnom sredstvu) protiv presuda županijskih sudova. Osobno se ne sjećam niti jednog slučaja osim ovoga. Očigledno je državni odvjetnik RH smatrao da je presuda Županijskog suda u Puli nezakonita i da treba zaštititi državu, pa je uložio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom od 9.veljače 2000.godine prihvatio zahtjev državnog odvjetnika te je preinačio ranije navedenu presudu Županijskog i Općinskog suda u Puli i presudio:
"Usvaja se otkaz stanarskog prava pa je tuženica dužna iseliti iz stana u Puli, Lino Marijani 41, kat 0, ukupne površine 35 m2…te isti slobodan od osoba i stvari predati na raspolaganje Republici Hrvatskoj Ministarstvu obrane u roku od 15 dana…"
Slijedi izuzetno kratko obrazloženje presude, ključni zaključak i stav sudskog vijeća sadržan je u jednoj rečenici koja glasi:
"Bolest supruga tužene i bolest njegove majke ne mogu predstavljati opravdani razlog za nekorištenje stana kroz tako dugi vremenski period."
Bio sam zaprepašten ovakvim stavom Vrhovnog suda kada sam dobio presudu. Vrhovni sud uopće nije uzeo u obzir činjenicu da je M. Banović koristila stan, često i kao utočište da se skloni od nasilnog supruga, da su u stanu boravile izbjeglice, da se još 1997. godine prijavila na adresi stana i da su u njemu bili njezin namještaj i osobne stvari.
Svoju stranku sam upoznao sa sadržajem presude Vrhovnog suda i rekao joj kako će Ministarstvo obrane pokrenuti ovršni postupak pred sudom radi njenog iseljenja i ispražnjenja stana. Kazao sam joj također kako ću ja, kao njezin punomoćnik, podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH i da ću nastojati odgoditi deložaciju.
Banović Mira bila je ogorčena zbog ovakvog obrata i kroz plač me molila da joj pomognem.
Dana 6. srpnja 2000. godine podnio sam ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske zbog povreda ustavnih prava Mire Banović, posebno pravo na stan s prijedlogom da se ukine sporna presuda Vrhovnog suda RH i da Ustavni sud odgodi provedbu ovrhe temeljem presude Vrhovnog suda. Ustavni sud RH dana 22. svibnja 2003. godine donio je odluku kojom je odbio ustavnu tužbu. U kratkom obrazloženju svoje odluke Ustavni sud zaključuje kako "…podnositeljici ustavne tužbe osporene presudom nisu povrijeđena ustavna prava i da je ista sukladno zakonu i valjano obrazložena…"
Nadu sam polagao u Ustavni sud, očekivao sam da će pružiti zaštitu Miri Banović, međutim, kada sam dobio odluku Ustavnog suda vidio sam da je ta nada bila uzaludna.
Do odluke Ustavnog suda uspješno sam raznim pravnim sredstvima, odgađao deložaciju M. Banović. U razgovoru sam joj kazao da su nakon odluke Ustavnog suda šanse da ona zadrži stan svedene na minimum. Ostalo nam je jedino da se obratimo Europskom sudu za ljudska prava, Vijeću Europe u Strasbourgu, jer su sve pravne mogućnosti u Republici Hrvatskoj iskorištene. Napominjem da se M. Banović osobno obraćala raznim institucijama (Ministarstvu pravosuđa, Predsjedniku Republike), ali uzalud. Dana 17. studenog 2003. godine kao punomoćnik Mire Banović Europskom sudu za ljudska prava podnio sam zahtjev za zaštitu njenih prava, kojeg sam opširno obrazložio te priložio obimnu dokumentaciju.
Iako je Mira Banović molila Ministarstvo obrane RH da se do odluke Europskog suda za ljudska prava zastane sa deložacijom, njena molba nije uvažena.
Dana 21.lipnja 2004. godine sudski ovršitelj je na inzistiranje ovrhovoditelja tj.Republike Hrvatske proveo ovrhu, kada M. Banović nije bila prisutna, na način da je na ulaznim vratima stana zamijenjena brava, a sve stvari u vlasništvu M. Banović (namještaj i dr.) ostale su u stanu i onemogućen joj je ulaz u stan, a time i preuzimanje stvari, koje su noću odvezene na nepoznato mjesto, o čemu je Jutarnji list objavio članak pod naslovom "Stanarku izbacili na ulicu, a stvari odvezli" uz nadnaslov "Potraga za pravdom Mira Banović tuži MORH sudu u Strasbourgu ", i njenom fotografijom pred ulazom u zgradu gdje se nalazi njen (bivši) stan.
Premda se Republika Hrvatska pred Europskim sudom za ljudska prava protivila zahtjevu Mire Banović smatrajući ga neosnovanim, na kraju je, valjda vidjevši da će izgubiti spor, ponudila nagodbu na način da Miri Banović isplati određen novčani iznos na ime naknade štete. Na kraju je postignuta nagodba kojom se Republika Hrvatska obvezala Miri Banović isplatiti 30.000 eura. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu obavijestio me je, kao punomoćnika Mire Banović, da je 3. svibnja 2007. godine donio rješenje kojim se "Zahtjev br.9970/04 Banović protiv Hrvatske" briše s njegove liste slučajeva.
Time je, nakon trinaest godina okončan spor kojeg je pokrenula Republika Hrvatska protiv Mire Banović.
U međuvremenu su umrli njezin suprug Rinaldo (2002. godine) i majka njezinog supruga Marija (2003. godine), a 2019. godine sam u Glasu Istre pročitao osmrtnicu o smrti Mire Banović Svo ovo vrijeme, u svim postupcima, Miru Banović zastupao sam besplatno.
