Piše Dražen Katalinić
Ništa revolucionarno u industrijskoj revoluciji
(Igor Šoban / Pixsell, Davor Kovačević)
Točno na polovini svojeg mandata kao ministra gospodarstva, Ante Šušnjar nas je počastio Nacionalnom strategijom razvoja industrije za idućih osam godina. Mogli bismo biti cinični pa reći da je riječ o još jednoj u nizu strategija koja će završiti u ladici ili popisu lijepih želja, kako je hrvatska javnost dosad sarkastično ocjenjivala sve planove i strategije razočarana njihovom provedbom, ako bi do provedbe uopće došlo. No ovog puta dajmo šansu Šušnjaru jer se radi o ministru koji je državi uspio vratiti kontrolni paket dionica u Petrokemiji, a u njegovom mandatu potpisan je i ugovor o prodaji "3. maja" bivšem slovenskom ministru financija koji je 90-ih dopustio klizanje tečaja tolara i time otvorio vrata slovenskom izvozu, zbog čega ga se u deželi smatra "spasiteljem slovenske ekonomije".
Šušnjar je inače ministar koji je potaknuo niz inicijativa, iako neke nisu naišle na podršku Vlade, poput ideje da Hrvatska kupi Naftnu industriju Srbije, ali i pokrenuo javnu raspravu o gradnji hrvatske nuklearke na hrvatskom tlu i zabrani prodaju alkohola u noćnim satima. Za polovinu mandata jednog ministra ima dobro prolazno vrijeme, iako je tek završilo prvo poluvrijeme, a po projektima i inicijativama zasad ga "šiša" samo ministar Branko Bačić, koji provodi strategiju stambene politike i kojemu također treba dati šansu. Za razliku od stranačkog mu kolege, ministra demografije koji u prvoj polovini mandata nije sazvao nijednu konferenciju za medije, Šušnjar je isplivao kao najviđeniji ministar Domovinskog pokreta, pa ne treba čuditi što mu je na jučerašnje predstavljanje strategije došao i stranački šef Ivan Penava.
Iako najnovija strategija ne donosi ništa revolucionarno, barem je definirala glavne ciljeve razvoja hrvatske industrije do 2034., a to bi bili digitalizirana, zelena i izvozno orijentirana industrija, a sindikati kažu da im je drago da se konačno pojavio dokument koji govori o industriji. Koja je nakon dvije godine pada lani ostvarila rast gotovo jednak rastu cjelokupnog hrvatskog BDP-a pnajprije zahvaljujući proizvodnji Končarevih električnih vlakova, konačnoj zakašnjeloj isporuci ratnih brodova iz splitskog škvera i ponovnom pokretanju riječke rafinerije nakon završetka modernizacije. S druge strane, brojne su industrijske grane lani zabilježile pad, poput farmaceutske ili drvne industrije. Ne treba zaboraviti da su industriji na raspolaganju subvencije, EU fondovi i javne nabave, odnosno novac poreznih obveznika pa je za očekivati da industrija nešto snažnije "potegne" gospodarstvo, no industrijalci će reći da im treba "stabilan investicijski okvir" i "mjere koje jačaju produktivnost". Takve bi okvire i mjere trebala donijeti i najnovija nacionalna strategija razvoja industrije, a iz Vlade su gospodarstvenicima poručili da očekuju njihove inpute, odnosno sugestije i prijedloge na strategiju. Vlada će im zauzvrat modernizirati željeznicu, od hrvatske napraviti energetsko i prometno čvorište i toliko uložiti u obrazovanje da će zasjeniti i bana pučanina Ivana Mažuranića pa je za očekivati da bi i industrija u takvom okruženju trebala procvjetati.
Šansu bi nacionalnoj strategiji trebalo dati i iz razloga što se donosi u nikad neizvjesnijim geopolitičkim okolnostima, u kojima cijena nafte skače i pada iz sata u sat, u kojima prijeti prekid opskrbnih lanaca uz stalno prisutnu avet inflacije za koju je i premijer Plenković jučer priznao da je ne rješavamo onako kako bismo htjeli, ali ponajprije zbog vanjskih faktora na koje ne možemo utjecati. Premijer je priznao i da po pitanju digitalnih tehnologija malo "zapinjemo" i da se tu moramo ubrzati, no osam godina strategije trebalo bi biti dovoljno da i tu uhvatimo brzi vlak prema najrazvijenjim članicama Unije. I da nas više nitko nikada, kako je rekao Šušnjar, neće tretirati kao rubno tržište, a strategija koju smo donijeli trebala bi nam poslužiti kao kompas prema najrazvijenijim državama svijeta. Što ćemo, barem na papiru, postati ulaskom u OECD, zajednicu 38 najrazvijenijih svjetskih gospodarstava.
