Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Puležani na meti organizirane bande kradljivaca
(Snimio Milivoj Mijošek)
Sretnem prošlog tjedna poznanika na Verudi, a lice mu u ogrebotinama. Pitam ga kakvo mu se to zlo dogodilo.
- Galeb! Oteo mi hranu i svog me izgrebao. Dođem kući, a žena kaže: "Pa ti si se tukao?!". Inače nahranim ja golubove i galebove na obali, ali one u gradu neću, kaže čovjek i ode negdje prema Valsalinama, Mornaru ili Lungomareu. A ja si mislim: Ista je to pernata banda i na obali i u gradu.
I prisjetim se svoje nevolje prvih dana 2023. godine. Kako smo mijenjali valutu, tako sam u džepu imao samo par kovanica kuna. I tim zadnjim šoldima u pekari u bivšoj "Televiziji" kupim mali zvrk sa špinatom (tad je koštao 3 ili 4 kune, danas je barem euro i 60!). Topli zvrk izvadim negdje kod Darwilla i Čarlija i, taman da ću ga zagristi, kad sruči mi se neko zlo na glavu. Prokleta ptičurina umjesto zvrka zgrabi mi kljunom palac, opali me krilima i nogama po licu, nakrivi mi naočale. Zvrk padne na pod u dva dijela pa dolete i drugi galebovi. Ali napadač je spretniji, ugrabi komad i krene ga gutati na metar od mene. Podignem drugi komad zvrka i u bijesu mu ga zafitiljim u glavu - nije ga ni omelo. Onda zamahnem nogom prema njemu, a on se izmakne. Ljudi mi se smiju, a galebovi razdragano klikću omiljenu pjesmicu "Daj burek".
Kolega Lola, koji živi u blizini, kaže da je promatrao te njihove akcije i da je sve to dobro uigrana taktika. Jedan galeb vreba s visine tko izlazi iz pekare i ide prema tržnici. Ostalima dojavljuje informacije, a pernata desantna jedinica strateški se postavlja po zgradama duž Flanatičke. Napad se u pravilu događa na Trgu Prvog svibnja, između bivšeg Peka i fontane, tamo gdje su i mene dočekali. Tu su gladni i naivni marendaši na brisanom i nečuvanom prostoru. Neki čak kažu da je koordinator akcije beznogi Đuro. Umiljati Đuro inače je miljenik Puležana, ali je ipak galeb i zacijelo je privrženiji svojoj nasrtljivoj vrsti i karakteru.
Davno mi je doktor za insekte i ostalu napast, šaptač pčelama i crnim udovicama Landeka potvrdio da je čovjek donekle sam kriv za tu situaciju. Jer prvi galeb koji je izveo napad i prošao nekažnjeno pokazao je drugima novi obrazac ponašanja. Beštije rezoniraju ovako: "Probali smo, može se, smije se". A mi smo uviđajni, povlačimo se i prepuštamo im prostor. Čak se ponašamo zaštitnički prema otimačima. Da sam kojim slučajem uspio zveknuti onog kradljivca ispred Peka, završio bih na društvenim mrežama kao politički nekorektan mrzitelj životinja, a možda i s kakvom prijavom.
Još jedna pulska scena: starijoj ženi na semaforu u Zagrebačkoj galeb iznenada izbija iz ruku škartoc s pekarskim proizvodima. I onda drsko, odmah do nje, počne halapljivo gutati hranu s mokrog asfalta. Žena je u strašnom šoku, skroz je uznemirena i ne reagira.
- Lupite ga kišobranom, brzo!, viknem videći scenu.
- A žao mi ga, odgovara gospođa. I gleda ga samilosna, isprepadana, raščupana i gladna dok on ždere.
