Gradska štorija Zvjezdana STRAHINJe
Posljednja vijest: Eksplozija na Saccorgiani!
(Arhiva Glasa Istre)
U eksploziji, što je malo poslije 10 sati u četvrtak uplašila stanare Svetog Polikarpa, smrtno su stradali mornari Jakob Žure, Thomas Čoko i Eduard Škornjak. Viceadmiral Karl Franz grof Lanjuš von Wallenburg od ozljeda je preminuo sutradan u Mornaričkoj bolnici. Eksplozija se dogodila na današnji dan 1913., na streljani austrougarske Ratne mornarice na Saccorgiani prilikom pokusnog gađanja Škodinim topom kalibra 30,5 cm. Ogroman top se raspuknuo i teško ozlijedio 20-ak prisutnih. Grof i troje nesretnih mornara i danas počivaju na Mornaričkom groblju.
Povjesničari će u tom događaju naći zanimljivost da je sprovod grofa Lanjuša bio najveći i najveličanstveniji do tada u Puli. Istraživače lokalnih prilika interesirat će gdje se točno nalazila streljana na Zlatnim stijenama, dok će ljubiteljima militarije važni biti tehnički podaci i okolnosti nesreće.
Osobno mi je najzanimljivije kako su pulski novinari u tim ranim danima novinarstva odlično odreagirali na izuzetan događaj u gradu. Broj tjednika Naša sloga na hrvatskom jeziku za taj je dan već bio u tisku kad se nesreća dogodila. Tisak je na prvu glasinu zaustavljen, s ploče je izbačen stupac manje bitnih vijesti, olovna slova su presložena, ubačena je posljednja vijest o tragediji te opet pokrenut tisak. Sve ručno! Nije to bilo kao danas: "delete" i "copy-paste" poruku s Vibera.
Eksplozija se dogodila poslije 10 sati, oko 12 sati su kolporteri već prodavali Našu slogu na ulici. Još je trajala strašna strka tri kilometra južnije na Saccorgiani, a čitatelji su u starom gradu već znali što se tamo dogodilo. Da urednici i novinari nisu bili tako revni, Puležani bi prvu vijest na hrvatskom jeziku čitali tek sljedećeg četvrtka!
Doduše, Naša sloga je u toj strci i pogriješila pa je objavila da je grof poginuo i prije nego je zaista umro u Mornaričkoj bolnici. Ali tko radi taj i griješi i za to su se ispričali u sljedećem broju.
Dnevnik Il Giornaletto di Pola, koji je izlazio ranije ujutro, u četvrtak nije ni mogao imati tu vijest pa su otisnuli drugo izdanje novina za taj dan. Bio je to prevažan događaju da bi ga zanemarili. U petak je taj dnevnik na talijanskom jeziku ponovio jučerašnji članak i objavio sva nova saznanja što su ih uspjeli prikupiti. Prvo izdanje, drugo izdanje... to je kao kad danas urednik portala u već objavljen tekst dopisuje naknadno pristigle informacije s terena.
Sve to podsjeća na ono zlatno vrijeme lokalnog novinarstva i redakcije u koje smo ulazili kao mladi i zeleni i nalazili starije kolege koje su za dobro jutro grmjeli o novinarskim etikama i pravilima zanata. Učili su nas da ne okrećemo glavu od vijesti, da budemo oči i uši grada. Čitatelju si dužan pravu informaciju - nemoj čitatelja iznevjeriti!
"Nemoj da se nešto dogodi u gradu, a da mi to nemamo u novini", rečenica je koju su redakcijske sove izgovorale naglašavajući svaki slog. Od svega toga, mi mladi i zeleni, s mukom bi zapamtili samo da s poslom nismo gotovi ni onda kad nam tekst navečer konačno ode u tisak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
