Gradska štorija Vanese Begić
Ljubav ide kroz želudac
(Snimio Nikola Pušonjić)
Na predstojećem pulskom Sajmu knjige u Istri bit će predstavljena knjiga Franka Lukeža o pulskim oštarijama. Danas riječ oštarija ima ponešto drukčiji predznak. Živimo u vremenu u kojem se teži Michelinovim zvjezdicama i sličnim priznanjima, dehidriranim rajčicama i reduciranim celerom. Ili je, pak, bila reducirana mrkva? Nebitno, cijela se koncepcija promijenila.
Nekada je hrana bila - hrana. Izvorna, od polja do stola, od njive do pijata, iz mriže ili boške do krajnjih korisnika, spravljena od jednostavnih namirnica. I nikome ništa nije nedostajalo. Postojao je kult hrane, znalo se gdje se može pojesti dobra, jednostavna, domaća hrana. Svaka je oštarija imala svoje goste, konobari su ondje dočekivali mirovinu, a ne tek sljedeći mjesec, i svi su bili zadovoljni.
Maneštra, šugo, tripice, palenta, njoki, divljač, jota, kobasice s kupusom – sezonski i lokalno. To je bila karakteristika svake oštarije. Znalo se točno gdje će se što pronaći, kada i u koje doba, kao i koga će se ondje sresti. Lukež o svemu tome piše s puno duše i do u detalja pa je teško riječima dočarati i prenijeti taj trenutak. Ipak, čini se da je Pula prije nekoliko desetljeća, barem kada je riječ o tom specifičnom, tradicionalnom eno-gastronomskom doživljaju, bila više grad nego što je to danas. Iako i danas ima pojedinaca koji se silno trude i opstaju unatoč svim poteškoćama, nastojeći sačuvati štih nekadašnje Pule. Dakako, svaka čast i onima koji su u tom pogledu napravili iskorak i ponudili nešto novo, drukčije i modernije.
Kroz eno-gastronomsku ponudu vidi se i slika i prilika jednoga grada, njegove posebnosti, ali i uzročno-posljedične veze koje ga oblikuju. A u svemu tome najvažniji su, dakako, njegovi ljudi, sa svim svojim posebnostima i pričama. Upravo se zato i danas sve više nastoje predstavljati i oživljavati aspekti prošlih vremena, kako bi ostali sačuvani, živi i uvijek svježi. Jer i prošlost može biti poticaj i inspiracija za stvaranje nečega starog, novog i posuđenog, kako se to običava reći na vjenčanjima.
Ljubav ide kroz želudac.
