(Arhiva Glasa Istre)
Feniks. Trajnost, život koji ponovno počinje, nešto što će biti trajno zabilježeno. Crno na bijelo, opipljivo, a ne sakriveno negdje u oblacima. U oblacima neka budu snovi, inspiracija, taj pjesnički duh i dah. Ali u pravim, ne u nekim virtualnim. Feniks je i naziv zbornika radova učenika pulske Gimnazije, sadašnjih, onih koji su završili ne tako davno školu i sada studiraju ili su pri kraju s pisanjem diplomskih radova, kao i onih koju su davno završili školu. I njihovi su radovi tu uneseni u originalu, rukom ispisani i napisani. Upravo je taj susret generacija, rad i trud mentora ovdje itekako bitan, da nešto što se stvaralo, od školskih sastava, priprema za natjecanja, ali i uradaka tijekom nastave, bude trajno zabilježeno. Nekako spontano, ležerno, a opet ozbiljno i značajno. Lijepo je pratiti uspjehe različitih generacija, vidjeti taj kontinuitet, tu poveznicu, posebice danas, kada se sve više sadržaja svodi na krnju "SMS" komunikaciju, gdje se sve twita, lajka, šera i postoje razni aspekti pisanog izražavanja.
Puno smo puta pisali o mentorima koji se silno trude u radu sa svojim učenicima, koji ih vode na natjecanja, potiču da se umjetnički izražavaju, (pre)punoj satnici unatoč i svim administrativnim prohtjevima i zahtjevima koje trebaju obaviti i odraditi.
Istina, ne kreću svi u taj posao s istom "količinom" ljubavi, entuzijazma i kreativnosti, neki, zbog tehničkih prohtjeva, "izgube putem" tu kreativnost, a kod nekih je to lajtmotiv stvaralaštva, djelovanja.
Na nedavnoj promociji zbirke "Feniks" umirovljene su gimnazijske profesorice Meri Šimunov i Zlata Knez predstavile što su sve učenici tijekom godina objavili u Gimnaziji. I vrlo je zanimljivo bilo to pogledati, kakve su teme bile umjetnička preokupacija učenika nekada, a kakve danas, to je i odraz promjena oko nas. Sjajno i u OŠ Šijana profesor hrvatskog Vladimir Papić radi kreativno pisanje s učenicima i ti svijetli primjeri pokazuju da se uz malo entuzijazma zbilja može puno postići u radu s djecom, neovisno o tome čime će se baviti jednog dana u životu.
Nekada je potrebno tako malo da se potaknu kreativne promjene.