Gradska štorija Vanese Begić
Puna, ali ne (pre)puna Arena
(Snimio Milivoj Mijošek)
Puna Arena. U biti, prepuna Arena. Kada ne stane unutra više niti igla, a ne čovjek odnosno gledatelj iliti posjetitelj. Puno se puta pisalo i pričalo o tome koliko ljudi stane u Vespazijanov amfiteatar, a uvijek stane još i malo više. Nekada je limit bio pet tisuća, onda osam, a na Jovanottijevom koncertu ih je sigurno bilo i deset tisuća, možda i nešto više. Ako su svi fit, jedu zdravu hranu i puno vježbaju, što se puno propagira, stane ih još više, a ako pak više slijede modu kulinarskih masteršefovskih programa, onda ih stane manje?! Jesmo ili nismo svi isti? No, šala na stranu, puno je toga ovdje u igri i nije to baš sve tako jednostavno.
Nakon objave najave za neki popularan koncert, ako je riječ o nekom izvođaču koji je "in", karte se rasprodaju munjevitom brzinom. Mjesecima kasnije, kada se bliži datum koncerta, krenu online prodaje preko društvenih mreža, nerijetko i puno skuplje, netko želi zaraditi, netko ne može ići zbog bolesti, posla, obiteljske situacije ili drugog - u pet šest, mjeseci tu se štošta promijeni, te proda ulaznicu - nekada jeftinije (rijetko), nekada skuplje, no ponekad se i, doduše rijetko dogodi, da se nekome posreći i da dobije ulaznicu u zadnji čas relativno po "pristojnoj" cijeni. Iako su cijene europske, a plaće, no to je druga priča.
Vezano za koncert Jovanottija, skupina mladih iz Italije govorila je da su tu ipak jeftinije cijene za taj koncert i za još neka zbivanja, no sve je jako individualno, ovisi kada je ulaznica kupljena, u pretprodaji itd. Činjenica je da ako primjerice dvoje ljudi iz iste obitelji odu na ljetna zbivanja, pri tome plate ulaznicu, prijevoz do grada, popiju piće ili pojedu sladoled, ili su pak "škrbni" te preskoče potonje i odu pješke, za biti u formi, svejedno, nije to nezanemariv trošak i možda će si to moći priuštiti jednom, dva puta tijekom cijelog ljeta. A događanja nikada toliko.
Istina, s jedne strane se kuka kada nema događanja, s druge kada ih ima previše, pa kada nisu renomirani izdođači, pa kada su poznata imena, da je to preskupo, a poznati zasigurno neće doći za "kikiriki", pa čak niti oni koji više nisu baš najmlađi. Sve je to uzročno-posljedično povezano.
Organizatori, dakako, žele zaraditi, pa to im je posao. No, ipak bi trebale postojati neke mjere, propozicije koliko ljudi može stati za pojedina zbivanja, a to nije isto za ona komorna, sjedeća, ili pak za rock koncerte. Neki konkretan broj, da bude i lijepo popunjena Arena, ali i svi sigurnosni uvjeti. Lijepo je vidjeti punu Arenu, ali ne prepunu. Mrvicu razmaka, distance (ne treba baš one "po Capaku", ali neka bude malo zraka prije svega. Da gušt bude još veći, a sigurnost prije svega. I svejedno bi bilo uz punu, a ne (pre)punu Arenu, vuk sit, a koze na broju.
Lijepo je bilo vidjeti punu Arenu, ali gdje se moglo disati, tijekom otvorenja Pulskog filmskog festivala.
