Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Čuvajte se tipa u staroj Škodi!
(Foto FB grupa "Pula iz vremena Jugoslavije")
Prije 25 godina na Punti je uvedeno pravilo kružnog toka prema kojem prednost ima onaj koji se nalazi u raskrižju. Sve do tada, vozili smo po pravilu desne strane, sasvim suprotnom logikom od danas.
Kako Puležani teško usvajaju nova prometna pravila, tako je promjenu odmah iskoristio neki poduzetni tip. Pričali su da kruži starom Škodom unutar rotora sve dok ga netko, tko vozi po starom pravilu, ne zakači. A kada dođe do kontakta, vozač Škode zbunjenom vozaču na brzinu izbije 50 ili 100 maraka za navodnu štetu, ode pa se vrati kasnije u kružni tok po još.
Koliko je samo problema, sudara i zbunjenih vozača bilo kad su Rakovčevu i Stankovićevu pretvorili u jednosmjerne ulice. I kad su u zadnjih 30-ak godina mijenjali smjerove vožnje bilo koje ulice u starom gradu, na Kaštanjeru, Monte Zaru... Da Puležani teško mijenjaju navike, pokazuje i nedavna rasprava o raskrižju kod Pošte gdje se vozači iz Flaciusove pred semafor obavezno prestroje u lijevu traku za Dobrilinu, a u desnu isključivo za Arsenalsku (Bulevar), iako tako ne uvjetuje prometna signalizacija. Zašto to rade? Zato jer pravilo ovdje ne poštuje logiku rasterećenja prometa skretanjem prema Verudi, a još manje poštuje navike lokalaca.
Neka pravila u Puli kao da postoje od pamtivijeka. Starijim generacijama izgleda da su semafori još iz doba Rima. Kao što mlađe generacijama misle da su kružni tokovi tu od Mlećana. A nisu.
Semaforizacija Pule uzela je maha 1970-ih godina. Do tad se valjda vozilo samo po znakovima i na dogovor. Poslao mi je kolega Paulo Gregorović vijesti iz povijesti da su semafori na Rivi i u Istarskoj ulici pušteni u funkciju 9. srpnja 1976. godine. Najmoderniji, proizvedeni u zagrebačkom »Nikoli Tesli«. Pola stoljeća kasnije tamo nam promet još regulira crveno i zeleno svijetlo.
Pričalo se nekad i da pazinski polaznici auto-škola moraju polagati u Puli, jer u Pazinu nema semafora. A onda je prije 15-ak godina i Pulu zahvatio trend rotarizacije pa smo se počeli odricati svojih semafora u korist kružnih tokova. Dobro da se stalo, već smo se zabrinuli gdje će vozački polagati naša djeca.
Kompletna zaobilaznica ostala je tada bez semafora, od sadašnjeg velikog kružnog toka sve do skretanja za Verudu i Verudelu. Čak je i Veli Vrh ostao bez semafora, što je označilo početak gradnje krajnje čudnih i nepraktičnih kružnh tokova, zvanih kikiriki ili uložak!
Kad su negdje 1980-ih postavljeni semafori na Trgu Republike, ispred MUP-a, još se uvijek vozilo iz Marulićeve (ex Marijanijeva) u oba smjeru. Spoj na Medulinsku još nije bio izgrađen, prema tržnici se vozilo kako si htio, čak se i s nekadašnjeg bijelog parkinga silazilo direktno u raskršće. Naknadno je kod banke izgrađena ona čudna staklena kućica (u koju se svi ogledamo dok prolazimo) kao »mozak« svih semafora u Puli. Kad jednog dana i tu bude kružni tok i kad budemo maknuli sve semafore u gradu, kućica može ostati kao spomenik pulskom prometu ili bar poslužiti kao pekara ili kladionica.
