Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Sve su ružne zgrade u Puli nastale u komunizmu?!
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
"Vidite ovu ružnu zgradu? Sve ovako ružne građevine nastale su u komunizmu", rekao je stariji Englez, vodeći skupinu učenika ili studenata od Titova parka prema Dvojnim vratima i pritom rukom pokazao na Poreznu upravu i Gospodarsku komoru.
"Zašto bi Porezna bila ružna? I koliko znam, ona uopće nije iz vremena Jugoslavije", konstatirao je prijatelj koji mi je prepričao to što je čuo od engleskog profesora dok je nastojao zaobići skupinu mladih.
I zaista, nije jugoslavenska! Englez je totalno fulao. Porezna je građena u vrijeme Austro-Ugarske, a sadašnje pročelje duguje Italiji. Nit komunizam nit Jugoslavija imaju veze s tim. Pored nje je tipična austrijska građevina s raskošnim štukaturama i trokutastim frontonama, a tek na dnu niza, na križanju Carrarine i Castropole, stambena je zgrada Hinka Bolance iz doba Jugoslavije - s onim prepoznatljivim, u koso posloženim balkonima.
Zgrada Porezne nije ružna. Možda Englezu smeta minimalizam pročelja, čime se naglašava monumentalnost kakvoj se težilo u vrijeme fašizma. Ali onda će svojoj grupi morati pokazati cijeli niz objekata u Puli građenih u vrijeme Italije, kako bi im dočarao "ružnoću" jugo-komunističke arhitekture. A čak ni te "fašističke" zgrade, hladne i stroge, nisu ružne. Koja god zgrada da je nadživjela kritike, da je srasla u tkivo grada i da 50 ili 100 godina od svog povijesnog konteksta funkcionira u prostoru, ona ne može biti ružna. Zapuštena, neugledna i čudna - da, ružna - ne.
A zgrada Porezne još ima i ozbiljnu priču. Izgrađena je između 1904. i 1906. kao Narodni dom hrvatskog puka, izraz želje biskupa Dobrile i zalog Matka Laginje. Imala je i ona nekad raskošno pročelje, slično kao i starija zgrada na koju se naslonila. U Poreznoj je nekad bila bogata knjižnica, bili su Sokoli, narodna štedionica, u njoj se slavio narodni preporod, jezik i kultura... Sve do dolaska Italije i dok gradom nisu počeli marširati nasilnici koji su mrzili sve ne-talijansko. I koji su u srpnju 1920. zapalili Narodni dom. Sreća da se u Austriji čvrsto gradilo pa je konstrukcija izdržala požar – fašisti su hrvatsku instituciju zatrli, vlasti su zgradu obnovile i odredili joj novu funkciju.
"Sa stradale fasade eliminirani su baš svi dekorativni elementi, a nekada raskošno naglašeni prozori postali su tek otvori uokvireni skromnim kamenim obrubom. Ali – gle: Tako na 'glatko' obrijano ulično pročelje pokazalo je da dobra zamisao može biti realizirana na više načina, a da ne izgubi na kvaliteti. Novi je imidž otkrio da i bez dekoracije dotična fasada nije 'bez veze', već je kao arhitektonska kompozicija dostojna svoje lokacije", napisao je 2007. u Glasu Istre naš pokojni arhitekt i urbanist Franc Ancelj (feljton "Sto godina pulskih vizura"). Kao podsjetnik na nekadašnji izgled, godine 2006. oslikane su stare dekoracije oko jednog prozora - jako efektno! Nažalost, boja je već izblijedjela i trebalo bi je obnoviti.
Za Ancelja su te tri građevine u nizu, različitih stilova i razdoblja, "uzorni gradski ambijent"! A vi, engleski studenti, okačite si mački o rep sve što ste od svog profesora čuli o ljepoti zgrada u Puli.
