I onih davnih 1990-ih sviralo se, plesalo i pjevalo za Prvi maj na Hidrobazi kod Puntižele. Nije bio piknik kao sada, već Prvomajski juriš u ruševnoj austrougarskoj palazzini. Godine 1994., u atmosferi rata, i dok se jedan "lijevi" međunarodni praznik u slavu radništva i slobodarstva gurao pod tepih povijesti, ekipa iz pulske Distorzije pokrenula je skromni festivalčić. Bio je skroman, ali je potrajao 10-ak godina i postao prepoznatljivi simbol proljeća u Puli. Svi koji su nešto stvarali na alternativnoj sceni i svi oni koji su joj na bilo koji način pripadali obavezno su 1. svibnja planirali provesti na Hidrobazi.

Pojurili bi iz velikih gradova u kojima smo studirali; oni koji su radili uzeli bi koji dan slobodno; kao plemena okupljali smo se na tom proljetnom saboru. Kuhala se maneštra ili grah, spremale su se vreće za spavanje i podizali šatori. A ipak se malo spavalo tih dana: bubnjevi bi lupali cijelu noć, baklje bi se vrtjele kroz mrak.

Iza tih bubnjeva, vatri i organizacije bio je i Kolumbo. Pamtim Kolumba i iza ručne sirene za uzbunjivanje koju je vrtio i stvarao apokaliptičnu zvučnu kulisu dok su prašili Dark Busters. Nadrealno! Nadrealna je bila i nedavna vijest da nas je napustio taj dobri duh pulskih scena, bitan kotač mnogih kulturnih zbivanja.

Sjećanja mogu i prevariti pa ću s nesigurnošću napisati da su prva dva Juriša trajali jedno večer, a kasnijih su se godina koncerti rastegnuli na dva, tri dana. Svirali su na maloj sklepanoj bini brojni pulski legendarni bendovi s punk, metal i drugih scena: Anti-otpad, Fakofbolan, K15, Desinence Mortification, Frontalni udar, Stabat Mater, Megabitch... Bili su i KUD Idijoti i Gori Ussi Winnetou. Dolazili su i izvođači izvana jer je Juriš brzo prerastao lokalne okvire. Vjerojatno je pokojni slovenski kanatautor Marko Brecelj bio prvi od "stranaca" kad je 1995. zasvirao u prašnjavom prizemlju nekadašnje zrakoplovne komande.

Glazbeni program pratile su izložbe, performansi, recitacije i žonglerske točke. S vremenom je na Juriš ušla i elektronska glazba, a Hidrobaza postala pretijesna. Zadnjih godina plesalo se do kasno u noć na Fortu Punta Christo, mogla je biti 2003..

Pojedina sjećanja mogu i prevariti, ali dobro pamtimo kako se tada dobrom voljom, entuzijazmom i zajedništvom moglo sve - bez obzira na jadne financijske mogućnosti. Udruga Distorzija, a tako i Monteparadiso i gomila druge nemirne omladine po Puli, u teškim su vremenima probijali zadane okvire i stvarali scenu. I zbog toga je, između ostalog, Pula slovila za oazu mira i slobodarstva. I zato se na Juriš potezalo iz ostatka Hrvatske, iz Slovenije, neki čak iz Poljske.

Naravno, bilo je i onih koji nisu dijelili taj entuzijazam i mnogi će se sjetiti obračuna polaznika policijske škole s organizatorima i publikom. Nisu kadeti znali da se duh teško lomi silom. Što je bilo teže, a uvjeti skromniji, to nam je bilo zabavnije. Bili smo mladi, sve nam je bilo dobro, ali nikad dovoljno i nikada dosta. Nek nam živi i ovaj 1. maj!

Povezane vijesti

• Boravak na Fratarskom na vlastitu odgovornost? Pa naravno!
• Pošta iz Pule u Trst stiže istog dana, a u Beč sutradan. Čisti SF!
• Donosimo pregled programa proslave u organizaciji gradova i općina diljem Istre - ima ponešto za svačiji gušt