Duh i dah jednoga grada reflektira se kroz čitav niz činjenica, mjesta, promjena, a vrlo su različite i impresije o nekom mjestu, koliko neko mjesto djeluje na osobu. Poput reminiscencija Prousta, čaja i madeleinea. Navedimo samo neka od mjesta za koje su vezani Puljani, a koja više ne postoje, odnosno ne u takvom obliku.

Kada smo zadnji put pisali o reminiscencijama, komentari su bili da ljudima nedostaju, ne nužno ovim redom krempite i ostali kolači kod Mađara, mliječni restorani, kultna Foška, isto tako kultni nekadašnji Doc, stari kamp Stoja, kamp na Ribarskoj kolibi, plaža kod Marine Veruda, mala škola OŠ Šijana, vrtovi kod današnjeg Uljanikovog stadiona i Doma sportova "Mate Parlov", diskoteke koje su osamdesetih godina bile kultne ne samo u Puli, nego i šire, filmovi na Valkanama, kinoteka u INK, stara glazbena škola, nekadašnji vrtić "Štefanija Ravnić", a sada ŠPUD, stara Ribarska koliba itd itd, Robna kuća "Pula", ma gotovo svaka butiga, kafić, fast, kiosk, sve je imalo neku povijest. I, mnogi su naveli da im nedostaje služba 988, posebice oni stariji, gdje se moglo čak i "opisno" doći do broja telefona, kada bi se objašnjavalo tko, što, gdje, kada, a djelatnici su imali sasvim posebne skripte za pomoći korisnicima, a i u kojima su bili još posebniji biseri.

Broj od šći od pokojnega Marija, broj hotela Histerija, itd, itd. U doba svemogućeg guglanja? Pa valjda umjetna inteligencija sve to regulira, nađe, ili se ide po onom kartu čitaj, seljaka pitaj. Prošlost grada, njegovih ljudi i ustanova uglavnom je uvijek vezana za osobne memorije, osobni narativ i perspektive, drage ljude, epizode, nekadašnja lijepa životna razdoblja, ali neki momenti (p)ostanu jednostavno neponovljivi. Sreća da tada nije bilo "jakih" komentatora.

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Stalna na tom svijetu, samo mijena jest