Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Što je Uljanik izvodio nekad, danas je znanstvena fantastika
"Berge Adria" u pulskom brodogradilištu 1972.
Komentiraju na markatu kako aktualna blokada Hormuškog tjesnaca i ugrožen promet kroz Crveno more jako podsjećaju na zatvaranje Sueskog kanala i energetsku krizu 1960-ih i 1970-ih. Znaju stariji Puležani sve o tome - tada je kriza oko Sueskog kanala dovelo do toga da su brodovi, posebno tankeri, morali postati veći kako bi se isplatio put oko Afrike. A naš je Uljanik bio svjetska faca i imao odgovor i na to.
U svijetu se nosivost tankera zbog krize naglo udeseterostručila. I svaki brodar koji je držao do sebe morao je imati takve super tankere u floti. Uljanikovci su znali da trebaju zajahati trend te uložiti svoje znanje i vještine. "Možemo li? Moramo i hoćemo!"
Tako je Uljanik od 1972. do 1976. izgradio 11 brodova nosivosti veće od 220.000 tona. Zvali smo ih mamut brodovima. A da bi ih uopće mogli graditi, moralo se prije svega na Otoku zatrpati dva suha doka iz doba Austrije i dograditi obalu za 120 metara. Učinjeno je to 1971. za samo šest (6) radnih dana! Za današnje pojmove čista znanstvena fantastika.
Prvi je 1972. bio izgrađen "Berge Istra" za prijevoz nafte i rude s 227,5 tisuća tona nosivosti (DTW), dug 314 metara (za usporedbu, iste je godine isporučen i tanker "Wilke" od 25,2 tisuće tona). Do 1974. uslijedili su "Istrini" blizanci "Berge Adria", "Berge Brioni" i "Berge Vanga". Pravi divovi. Pamtit ćemo ih kao prve od najvećih proizvedenih u Puli, ali i po nerazjašnjenim i tragičnim nestancima "Berge Istre" u Pacifiku i "Berge Vange" na Atlantiku.
Ako su to bili divovi, onda su brodovi-blizanci "Tarfala" i "Torne" iz 1974. s 274,3 tisuća DTW-a bili gorostasi. U tu kategoriju spadao je i brod "Mary R. Koch" iz 1975.g. A onda je iste godine izgrađen i najveći od najvećih: "Kanchenjunga", tanker upisane nosivosti 283,8 tisuća tona, dug čak 335 metara! Ta je grdosija četvrt stoljeća plovila za indijsku kompaniju, da bi joj 2000. promijenili ime u "Kan" i odveli je na posljednju plovidbu do Chittagonga u Bangladešu, gdje je nasukana na "groblje brodova" i izrezana u staro željezo.
Godine 1976. uslijedio je i njemu sličan tanker "Koyali" te još jedan ogroman tanker "Oloibiri". S tankerom "Konkar Theodoros" 1977. je završila era mamuta u Uljaniku. Suez je već bio otvoren, a super tankera su već bila puna svjetska mora i oceani.
Mamuti su se na navozima izrađivali iz dva dijela, a nakon porinuća spajali su ih u moru. Pričali su uljanikovci da bi uvijek postojala bojazan da porinućem ne prouzroče plimni val i "potope" južnu obalu Pulskog zaljeva. Eto, toliko su veliki dijelovi trupa bili. Pričale su se i anegdote da bi prilikom spajanja, s morskom vodom u štivu broda zaglavilo i poneko jato cipala.
Da, nekad su u Puli dva dijela tih grdosija milimetarskom preciznošću navlačili jedan na drugi i zavarivali ih u moru. Danas se vještinom smatra napraviti čvrstu pjenu kapučina ili zamijesiti dobro tijesto za pizzu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
