Gradska štorija Vanese Begić
Četiri i dva kotača, ali i - noge
(Snimio Duško Marušić / Pixsell)
Prošle su točno 22 godine od jedne od najpoznatijih biciklističkih utrka na svijetu, Giro d’Italia, koja se te 2004. godine održala i u Puli. Toga svibanjskoga dana, bila je to nedjelja, Pula je živjela posebnim životom, dobrim raspoloženjem, duhom i dahom veselja, više od sporta, sportskog doživljaja, bilo je to praznik za čitave obitelji koje su s djecom pratile ovaj važan sportski događaj uz mnoštvo popratnih sadržaja. Bio je to dan u znaku pozitivne energije i dobrog raspoloženja, kada je sportski događaj postao i društveni, gradski te lijep moment u kolektivnoj memoriji, kada su se brojni sugrađani i gosti okušali u snimanju biciklista u trci.
Mnogi, prisjećajući se toga događaja, priželjkuju više biciklističkih staza te da se biciklisti mogu slobodnije, uz manje opasnosti, kretati po gradu, bez bojazni od »ljubimaca« na četiri kotača, a s druge strane, pješaci priželjkuju i da uz »slalom« s vozačima šarolikog spektra raspoloženja, ne moraju strepiti od biciklista i, u zadnje vrijeme, sve više i od romobila.
Više biciklističkih staza, parkirnih mjesta za ljubimce i više pješačkih staza i svi zadovoljni, u nekim optimalnim uvjetima koji postoje - možda negdje, možda u nekim modernim bajkama, a od teorije i ideja do prakse put nije uvijek lak. Posebice ako je promet gust i sudionici nervozni. Bez toliko spominjane "sinergije".
No, vraćajući se na kretanje, osim na dva ili četiri kotača, tu su i, ne zaboravimo ipak, noge, podsjetimo da u Puli već gotovo pa punih 30 godina, preciznije 29 i pol, djeluje Klub rekreativaca u prirodi Istra Pula, odnosno KRUPP, čiji vrijedni pješaci tri puta tjedno hodaju raznim stazama Pule i okolice. A barem Pula ima lijepe staze, pored mora, u šumi, lakše, teže, više i manje zahtjevne, po sistemu za svakoga ponešto. Utorkom i četvrtkom hoda se stazom Lungomare, jednom tjedno Drenovica, a nedjeljom Verudela ili Stoja ili pak jedna od tri staze u Šijanskoj šumi, Pješčana Uvala ili Štinjan te ponekad i malo izvan grada - Premantura, Banjole... O kretanju i potrebi kretanja toliko se govori pa da to ne bude samo prigodno, uz četiri i dva kotača, neka to budu, koliko tko može, dakako i - noge.
