Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Kako je samo veselo moralo biti u Boškarici
Villa Rizzi znana i kao Boškarica
Iz grada šumica, a u njoj umobolnica. Kao djeca smo prolazeći zaobilaznicom i Šišanskom sa znatiželjom nastojali kroz gustu šumu vidjeti to mitsko, zlokobno i tajanstveno mjesto. Boškarica - ime koje u Puli i danas simbolizira duševnu bolest, društvenu izolaciju, mjesto gdje nikako ne želiš završiti.
Umobolnice odavno nema. Prije nekih 20, 30 godina u staroj je Villi Rizzi uspostavljena ustanova za skrb o starijima, a u upotrebu je vraćen naziv Villa Maria. No, ime Boškarica ostalo je itekako prisutno među Puležanima, topografski ona i dalje označava šumu obitelji Rizzi (bosco Rizzi) i još uvijek služi kao eufemizam za psihijatrijske ustanove.
Na današnji dan, 20. veljače 1859., rođen je graditelj i vlasnik vile, advokat i političar Lodovico Rizzi, pulski gradonačelnik od 1889. do 1904. Kuću je zapravo formalno izgradio 1897. njegov otac Nicolo (pulski gradonačelnik 1864.-1869.), ali s obzirom da je tada već bio mentalno bolestan i slabog pamćenja, projekt je zacijelo vodio sin Lodovico. Naziv "Maria" navodno je dobila po jednoj od Lodovicovih kćeri, a moguće i po majci, Nicoloovoj supruzi.
Nije potrebno naširoko pisati o zaslugama gradonačelnika koji je Pulu uveo u moderno doba, i za čijeg je vremena Pula postala lijep, razvijen, kozmopolitski grad. Podsjetimo tek da je bio vješt i suradljiv politički igrač koji je u Pulu doveo infrastrukturu, tramvaj, podigao bolnicu, tržnicu, muzej, škole... Svoju ulogu u povijesti zasjenio je time što je u vrijeme fašizma i opet stupio na čelo grada, ali to više govori o njegovom oportunizmu i ambicijama, nego o ičemu drugome.
No ono što se manje zna je da Rizzijevi potječu iz Kopra, da je tamo rođen i otac Nicolo koji se u Pulu doselio kao dijete s obitelji. Nono Lodovico već je 1830-ih nakupovao dobar dio nekretnina u gradu pa i zemljište istočno od Pule (Boškaricu).
Zahtjev za građevinsku dozvolu za gradnju ljetne rezidencije na tom području podnio je Nicolo 1896., s projektom koji je godinu prije izradio Angelo Meyer. Gradnja rustikalne vile išla je brzo i obitelj se uselila već 1897.. Duševno propali Nicolo umro je 1898. i sasvim je kratko uživao u luksuznoj rezidenciji na brdu Moncaner.
Ali zato Vila postaje ono što su Rizzijevi i zamislili - statusni simbol, dnevni boravak javnih zbivanja i okupljalište elite. Nije ni dottore Lodovico bio samo neki uvaženi političar, on je i jedan od najbogatijih ljudi i veleposjednik i društvena krema rado mu se odaziva na proslave za svakojake prigode.
Ima priča da je sindako Lodovico u Boškarici radio bogate fešte čak i za svoj imendan u kolovozu. I da je na te svečanosti izvan grada dolazila gradska limena glazba pa bi muzičari, kad bi se vraćali kućama u gluho doba noći, bučali Šišanskom od glazbe i veselja te ometali san građanima. Naravno da je gradsko redarstvo znalo da tada treba čvrsto spavati, s gradskim propisom o javnom redu i miru pod glavom. Veselo je bilo za imendane, a sigurno se ludo u Boškarici slavilo i na današnji dan - Lodovicov rođendan.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
