U mandatu prethodnog gradonačelnika, koji je sam sebe nazivao gradonačelnikom - prijateljem, javni toaleti na centralnoj tržnici i na Verudi bili su besplatni. Ne znam je li gradonačelnik osobno bio zaslužan za to, ali svatko tko mi omogući besplatno uriniranje kad potreba stisne - moj je prijatelj.

E sad, kad se konačno uređuje toalet kod vanjskog stubišta tržnice, kažu da više neće biti besplatan! Kažu da je u loše stanje i došao zato jer nije bio pod naplatom. I da će njime upravljati druga gradska tvrtka. A meni to uvođenje plaćanja svih javnih toaleta u Puli izgleda kao neki hommage rimskom caru Vespazijanu, navodnom graditelju naše Arene, koji je i osmislio koncept javnih (carskih) toaleta pod naplatom. I koji je, kad su mu sinovi prigovorili za taj "smrdljiv" biznis, pod nos im poturio kovanicu i pitao ih: "Jel' vam smrdi?"

Osnovna postavka tržišne ekonomije je da cijenu diktira potražnja, a potražnje za javnim toaletima u Puli itekako ima. Uvijek će se naći neki euro u džepu kad stisne muka. Samo što Grad nije korporacija i nije na tržištu, a gradski oci nisu rimski carevi. Kad bi se Grad zanosio komercijalnim idejama, onda ne bi bilo ni besplatnih vrtića, zare ne? I ne bi se penzići besplatno vozili gradskim autobusima. A, istovremeno, ni penzići ni djeca neće moći besplatno u gradske WC-e!

Mislim da ga ni u fašizmu nisu naplaćivali. Ecco, gente, fate la pipì gratis! Zato su valjda 1930-ih i postavili bar pet pisoara u Puli od kojih tri još postoje - kod katedrale, na Punti i na "S" krivini. I ne samo da se pišalo slobodno, nego se vjerojatno moralo odlaziti tamo pod obavezno, čak i kad nije bilo nužde - da ne bi netko u crni notes zapisao tko je bojkotirao povlasticu koju je omogućio režim. Te pulske pisoare (kao i općenito sve javne toalete) zvali su vespazijanima u čast onog rimskog cara. Proizvodili su se u Torinu, iz betona, u raznim modelima. Ovi spomenuti bili su manji, a jedan veći model još postoji na rivi. I jedini je namijenjen ženama. Stvarno, Talijani i toalet znaju napraviti elegantnim. Jedino što smrde. Ali to je do naše infrastrukture i nemara, a ne do talijanskog dizajna i izvedbe.

Problem je što se toaleti naplaćuju, još je veći problem što su toaleti u Puli zaključani u neki popodnevni ili večernji sat. Pa i da ih je više, nikakve koristi ne bi bilo od njih. Kad se zatvore galerije i završe koncerti, nema se čovjek gdje olakšati u gradu. Nego: trči gdje te noge nose. Trčao sam i ja jedne davne večeri do Karoline pa spas našao u mraku nadomak parkirališta.

- Sram vas može biti. Da znate da vas snima kamera, iznenadila me šinjorina sa psom na povodcu.

- Sram njih može biti ako me snimaju.

- Piiih, frknula je šinjorina i odvezala svog brečića koji je podigao nogu odmah do mene. Nije ni njega bilo sram.

Povezane vijesti

• Filmski festival? A di je to?
• Boravak na Fratarskom na vlastitu odgovornost? Pa naravno!
• Posljednja vijest: Eksplozija na Saccorgiani!