(Snimio Milivoj Mijošek)
Kad je objavljen senzacionalan pronalazak Usnulog Kupida u Puli, s pravom smo se pitali kad će se ta prekrasna antička skulptura moći vidjeti u arheološkom muzeju. I kad će se otvoriti arheološki muzej. I hoće li se ikad otvoriti.
Znate li koliko dugo Pula nema arheološkog muzeja? Mnogi će zbrzati s odgovorima i reći: 5 godina, 8 godina, 10 godina... Nama godine brzo prolaze pa smo se i navikli da smo grad bez velikog muzeja. A djeca vjerojatno ni ne znaju da postoji pravi arheološki muzej; ne C8, ne Arena, ne Sveta srca...
Odrastajući u Puli nisam imao pojma da naš grad ima pravo kazalište - teatar s velikom pozornicom, zastorima, gledalištem na katove, ložama. To sam prvi put vidio tek u Rijeci, a ne u svom gradu. Istina, govorili su stariji da idu u "butigu preko puta kazališta" ili da je bio sudar "na semaforima kod kazališta", ali to što se u Puli naziva jednim imenom, ne znači da to zaista postoji i u stvarnosti (i danas imamo Robnu kuću, Casa Balilla, Komitet...).
Pulsko su kazalište gradske vlasti zbog dotrajalosti zatvorile 1970., a 1971. su ukinuli cijelu ustanovu i raspustili veliki glumački ansambl, iako je INK iza sebe imao 20-ak godina zavidne produkcije. I onda su 18 godina Puležani čekali temeljitu obnovu svog teatra. Čekali pa se i navikli bez njega, kao i mi bez muzeja.
Sreća da sam bio dio dramske grupe OŠ "43. istarska divizija" i da su nas vodili u riječko kazalište Ivana pl. Zajca. Kakav je to doživljaj za dijete bio! Sjedili smo u ložama, čudili se svemu, zadivljeno gledali u štukature, teške zastore, pozornicu s koje odjekuje šapat... Ma kakva kina Zagreb i Beograd, kakav Pionirski dom, nije to za usporedbu.
Kazalište u Puli su otvorili 1989., a u njega sam ušao tek kao srednjoškolac. Tih 18 godina obnove zgrade u životu mladih predstavlja cijeli životni vijek. Godine lako prođu i ustanovama: Prva je predstava u vlastitoj produkciji izvedena tek 1996.!
Da se vratimo na muzej: Arheološki je zatvoren još u proljeće 2013. godine!
Mislili smo tada da obnova neće tako dugo... A eto, dvoje moje mlađe djece nikada nisu bili u njemu. Zato im Povijesni i pomorski muzej na Kaštelu već izlazi na uši. Zadnji put mi je ravnatelj arheološkog Darko Komšo najavio otvaranje modernog muzeja 2026. godine. Ako bude i tada, bit će to 13 godina da je Pula, grad izuzetne arheološke baštine, bez primjerene baze. Tih 13 godina je cijelo jedno djetinjstvo.
Nisu arheolozi ni ustanova Arheološki muzej Istre u međuvremenu spavali. Uz Arenu si je AMI osigurao i Sveta srca i otvorenu pozornicu Malog rimskog kazališta, a i ustanova je zašla u sferu ljetnih spektakla i koncerata. Super! Ali gdje nam je muzej? Gdje da djeca razvijaju osjećaje za baštinu i stasaju u buduće sudionike kulturnog života grada? Pula je cijelo ovo vrijeme trebala ozbiljan muzej, makar i onaj zastarjeli - sa škripavim parketima i vitrinama koje vibriraju na svaki pokret, ali s vrijednim i stalnim postavom.