Na samom kraju su (skoro) svi zajedno se opet okupili da bi izveli slavnu "L'arca di Noe", možda i najpoznatiju Endrigovu pjesmu, što je publika oduševljeno dočekala. Nažalost, i to je jedina primjedba cjelokupnom konceptu preksinoćnog nastupa, izveli su samo refren
Večer posvećena velikom kantautoru Sergiu Endrigu koji je rođen u Puli, a preminuo u Rimu i to baš na prekjučerašnji datum, prije 14 godina, održana je u Galeriji Cvajner i okupila je istarske kantautore.
Večer je nazvana "Sjećanje na Sergia Endriga – Ricordando Sergio Endrigo", a Endrigo je, kako je to slikovito opisao organizator programa Vito Dundara, bio "kralj zaboravljen za života, a slavljen u smrti".
Optimist
Endrigo se, kaže Dundara, nije htio prilagoditi talijanskom konzumerizmu, no ostao je optimist i vjerovao da će doći do preokreta te je kao humanist stavio čovjeka u prvi plan što se vidi iz njegovih pjesama. Glazbenici koji su nastupili preksinoć izveli su Endrigove skladbe, ali su publiku počastili i svojim autorskim skladbama. Dundara je otvorio večer s potresnom "1947" i "Aria di neve" praćen pijanistom Sandrom Vešligajem, nakon čega je mikrofon preuzeo Maer praćen gitaristom Tinom Ribarićem te smo čuli "Dove credi di andare" te Maerovu "Hereza z galiole" koja je nastala u suradnji s Liviom Morosinom i našla se na njihovom zajedničkom albumu "Hereza" nominiranom za Porina.
Mladi pulski kantautor Dino Popović izveo je svoju pjesmu "Naprijed" praćen Maerom na usnoj harmonici i potom sam Endrigovu "Te lo lego negli occhi". Riccardo Bosazzi poznato je ime koje dolazi iz Rovinja kojem je preksinoć posvetio jednu svoju pjesmu koja govori o odnosu s rodnim mu gradom, dok je Endrigu počast odao s "Come stasera mai".
Vizionar
Vedran Šilipetar, još jedno poznato pulsko ime, praćen Maerom i Ribarićem, izveo je pjesmu za koju je rekao da je "živi dokaz da je Endrigo bio i vizionar", a to je "Il treno che viene dal Sud".
Iz Buja je u Pulu preksinoć stigao Vlado Kuzman koji se ispričao što neće izvesti Endrigove skladbe, budući da s talijanskim baš i nije "na ti", kako je rekao, no zato je imao spremne dvije svoje skladbe na engleskom i to "Question mark" i "Just fine".
Kako se program privodio kraju, bilo je vrijeme da Dundara opet preuzme glavnu riječ u društvu s Vešligajem i vrati se Endrigovoj ostavštini sa "Scende la notte" i "Girotondo intorno al mondo" koju je opisao kao Endrigov protest protiv rata.
Na samom kraju su (skoro) svi zajedno se opet okupili da bi izveli slavnu "L'arca di Noe", možda i najpoznatiju Endrigovu pjesmu, što je publika oduševljeno dočekala. Nažalost, i to je jedina primjedba cjelokupnom konceptu preksinoćnog nastupa, izveli su samo refren.
Šteta, jer je atmosfera bila dobra, sve je bilo fino izbalansirano uz malo priče, malo Endrigovih i malo autorskih skladbi, publike je bilo dovoljno, no nedostajala je "točka na i" cijele večeri, točka oko koje bi se ujedinili publika i izvođači.