Večeras je u galeriji Cvajner održan koncert "Sjećanje na Sergia Endriga - Ricordando Sergio Endrigo" posvećen jednom od najvećih sinova Pule, kako je rečeno na konferenciji za novinare. Nastupili su kantautori Vito Dundara, Maer, Vlado Kuzman, Dino Popović, Riccardo Bosazzi i Vedran Šilipetar te pijanisti Sandro Vešligaj i Tatiana Šverko. Tim koncertom obilježena je godišnjica smrti ovog velikog kantautora koji je preminuo na današnji dan 2005. godine.
Zašto je Endrigo toliko značajan, ispričao nam je organizator koncerta Vito Dundara.
- Sergio Endrigo spaja Puležane u jedno, jer on je za svijet rođen u Puli i on je svugdje samo Puležan, a ne Talijan iz Pule.
Endrigo je rođen u Puli 1933. u današnjoj Istarskoj ulici, da bi njegova obitelj otišla u Italiju 1947., u vrijeme istarskog poslijeratnog egzodusa. U arhivi našeg lista pronašli smo neke priče o njegovim nastupima u ovom gradu.
Endrigo je tako 20. travnja 1998. održao koncert u dupkom ispunjenom Istarskom narodnom kazalištu koji je okončan pozivom na bis i završnicom s bijelim ružama te publikom koja se ustala i skandirala. Tog nastupa Endrigo se prisjetio u intervjuu kada ga je kolega Paulo Gregorović pitao kakav je osjećaj pjevati u svom rodnom gradu.
- Emocije su uvijek jake, odgovorio je Endrigo. "Za mene je ovaj koncert jedan predivan izlet. Prije osam godina pjevao sam prvi put u Puli, zajedno sa svojim prijateljem Arsenom Dedićem. A nastupio sam i '94. na Hrvatskoj televiziji. Svi boravci u Hrvatskoj bili su predivni, ne samo zbog pjevanja i druženja, nego i zbog kuhinje koja me podsjeća na moje pulsko djetinjstvo. Prije toga ovdje sam bio prije dvadesetak godina, kad sam posjetio groblje i razgledao spomenike koje je napravio moj otac, odgovorio je tada Endrigo. Impresioniralo me to kada sam se prvi put vratio u Pulu. Emocije prorade uvijek kada prođem ispred kuće gdje sam rođen, rekao je.
Endrigo je devet puta nastupio na sanremskom festivalu od čega je jednom i pobijedio i to 1968. skladbom "Una canzone per te", a poznate su njegove pjesme poput "Mani bucate", "Adesso si", "Nelle mie notti", "L'arca di Noe" i druge, no kada ga je kolega upitao je li ga slava promijenila, odgovorio je negativno.
- Svi mi govore da sam ostao isti onakav kakav sam bio na početku, 1952., s 19 godina. Sedam godina radio sam u noćnom klubu u Veneciji, svirao sam kontrabas i pjevao južnoameričke i francuske pjesme. Godine 1959. počeo sam skladati i snimati pjesme te sam od tada prodao više od dva milijuna ploča. Međutim, stojim iza tvrdnje da ako netko postane kreten nakon što doživi uspjeh, što je slučaj kod mnogih mojih kolega, nije za to kriv uspjeh, bio je kreten i prije, primijetio je Endrigo.
Veliki pulski kantautor vratio se potom u Pulu travnja 2002. da bi nastupio u Areni, doduše samo za potrebe snimanja emisije "La vita in diretta" koja se emitirala uživo na prvom programu talijanske državne televizije. Iz Pule je emitiran 15-minutni prilog, a voditelj Gianfranco Agus predstavio ga je kao "pravog Puljanina", a Endrigo opet nije skrivao oduševljenje rodnim gradom: "Pula je stvarno predivan grad. Io sono Polesan". U Areni, u čijoj je blizini rođen, izveo je "Io che amo solo te", "Lontano dagli occhi" i "Ci vuole un fiore" za koju je tekst napisao poznati pisac Gianni Rodari, da bi potom pročavrljao sa svojim Puležanima.
U intervjuu koji je Glasu Istre dao prije spomenutog nastupa kolegici Lari Bagar konstatirao je kako se u Puli od njegovog odlaska puno toga promijenilo te mu se sve činilo puno veće, tim više jer je se on sjeća Pule očima djeteta. Upravo u tom intervjuu prisjetio se i odlaska njegove obitelji u Italiju.