Circolo je u utorak navečer bio pun i razlog je bio jazz, točnije Jazzbina, još preciznije Marc Ribot - gitarski virtuoz s misijom, koji kroz svoje i tuđe stihove priča priče.

Njegovo četvrto pojavljivanje na Jazzbini nastavilo je uspješan niz manifestacije koja se vratila u velikom stilu, a pokretač Željko Marković još jednom je podsjetio da je upravo Ribot bio jedan od okidača za novi početak nakon skoro desetogodišnje stanke, pa se i preksinoć okupila ekipa koja zna što bi htjela slušati, a za što inače nema tolike prilike.

Priča o egomanijaku

Ribot se vratio u Pulu, potpuno sam, kako bi promovirao album »Map of the blue city«, priču o tome što znači biti izgubljen, »zbunjenost i strah, naravno, ali i uzbuđenje zbog toliko nesanjanih mogućnosti«, kako sam kaže u opisu svog albuma. On je, kako reče preksinoć, izgubljen, ali ne i bez cilja, što se vidi i iz njegovih nedvosmislenih političkih poruka upućenih s lijeve ideološke strane. Tako će aktualnog američkog predsjednika neuvijeno nazvati fašistom, a uzet će ga na tapet i na samom kraju nastupa.

No, nije sve ovdje politika i borba. Ribot je vrlo introspektivan, ali i kod te prosudbe treba biti oprezan.

- Nije sve što kažem ili napišem autobiografski, objasnio je pulskoj publici referiravši se na netom izvedenu skladbu »Daddy’s trip to Brazil«. Pojasnio je da je to priča o vođi benda i egomanijaku, prepustivši publici da sama zaključi o kome se radi, dodavši da je ta osoba i slikar.

Zna Ribot u svojim tekstovima biti i vrlo ciničan, čak i smiješan, odnosno duhovito gorkast kao u skladbi »Noah« koji se odnosi na poznatog lika iz Biblije i njegovu arku, za koju se, u ovoj pjesmi, na kraju niti ne sjeća zašto ju je sagradio.

Inspirira se on i poezijom Allena Ginsberga ili Richarda Sikena. Ginsberg mu je posebno blizak jer su iz istog mjesta, a stihovi govore o teti Rose, ljevičarki. Sikenova pjesma zove se »Several Tremendous«.

- Ne brinite ako je niste razumjeli, ni onaj koji ju je napisao nije ju razumio, objasnio je pulskoj publici Ribot. S jedne strane on djeluje pomalo strogo, krajnje fokusirano, no s druge strane itekako mu je važan kontakt s publikom i njena reakcija, a ta reakcija postupno prerasta u pravo oduševljenje. Atmosfera je sjajna, dok Ribot niže stihove i pokazuje svoje multižanrovsko umijeće prebiranja po gitarama, od akustike do elektrike. Ima tu mjesta i za iskrene emocije kao i aktivističke parole i pozive na djelovanje.

Politika se provlači kroz njegov koncert uz još nekoliko poruka Trumpu kroz jednu pjesmu na španjolskom, obradu, koja govori o odvratnom štakoru, a da bi bio siguran da će sve biti jasno, dio stihova prevodi na engleski i zaključuje s »Evo ti na, Trumpe!«

Pjesma otpora

Koncert dolazi do službenog finiša, ali oni koji iole poznaju Ribota, znaju da još nešto nedostaje, a to je »Bella ciao« ili na engleskom »Goodbye beautiful« koju je snimio na albumu »Songs of resistance«. Ribot je ostavlja za bis i najavljuje je podužim uvodom u kojem spominje ubojstvo Charlieja Kirka, i to ubojstvo jasno osuđuje, no podsjeća i da je taj zločin poslužio Trumpu da za njega optuži antifašiste i radikalne ljevičare. Osim što u kvalifikaciji radikalnog ljevičara Ribot ne vidi ništa loše, podsjeća da nisu svi antifašisti bili ljevičari i to ilustrira primjerom Italije u Drugom svjetskom ratu.

- Izvodit ću ovu pjesmu dok god budem mogao, decidiran je Ribot. Njegova verzija je ipak spora, nije toliko poletna, ali i dalje je vrlo jasna, u kombinaciji engleskog i talijanskog. To je bilo to, iako je publika tražila još, no doći će on opet prije ili poslije.

Povezane vijesti

• Koncertni povratak u unutrašnje dvorište Rojca: Sexmob u petak treći put u Puli
• Legendarni gitarist Marc Ribot vraća se u Pulu koncertom u Circolu
• Željko Marković: U svijetu koji traži pravila i poslušnost, Jazzbina traži više slobode