Somi ne imponira samo glasom od četiri oktave, nego i cjelokupnom pojavom. Svoj lijepi glas očekivano koristi za sugestivne balade, no one su manjini u odnosu na brze ritmove onoga što ona naziva new african jazz što se osjeti već u prvoj skladbi

U subotu navečer u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula započeo je drugi Backstage Live Pula festival, i to koncertom vrhunske američke pjevačice i aktivistice ruandskog i ugandskog podrijetla Somi.

Na pulski koncert stigla je iz Njemačke gdje je nastupala s filharomijom pred 2.000 ljudi, te se u Njemačku vratila dan kasnije, pa smo se s obzirom na tako zgusnut raspored pitali hoće li imati snage da se pokaže u najboljem svjetlu i u Puli. Zabrinutost je bila neopravdana, kao i naša zebnja hoće li njen glas koji na studijskim snimcima zvuči savršeno čisto biti takav i uživo. Bio je, sve je bilo na mjestu, od izvedbe, odnosno od akcije izvođača do reakcije publike koja je pjevačicu i njen bend toplo primila od prve pjesme.

Hvala

Somi se ispričala što ne zna hrvatski (kao da će joj to itko zamjeriti), no naučila je dobro kako se po naški kaže "Hvala" i to puno puta preksinoć iskoristila kako bi se odužila publici na sjajnom prijemu.

Somi ne imponira samo glasom od četiri oktave, nego i cjelokupnom pojavom. Svoj lijepi glas očekivano koristi za sugestivne balade, no one su manjini u odnosu na brze ritmove onoga što ona naziva new african jazz što se osjeti već u prvoj skladbi. Ona i bend ne pjevaju o Africi samo zbog Sominog porijekla i prilike da se komunikacija s publikom uspostavi zaraznim ritmovima jer su to ritmovi kojima malo tko može odoljeti, nego se o Africi pjeva kako bi se ukazalo na neke probleme. Primjerice na težak život ljudi ili proteste Occupy Nigeria koji su u ovoj afričkoj zemlji održani 2012. To da je ona aktivistica vidi se i čuje cijelo vrijeme, njene političke poruke su direktne i premda živi u SAD-u tek je jednom aludirala na nekima mrskog aktualnog američkog predsjednika. Svom američkom domu, a to je njujorški Harlem, počast odaje u naslovu zadnjeg albuma "Petite Afrique", odnosno "Mala Afrika", što je dio Harlema iz kojeg ona dolazi i koji zadnjih godina prolazi kroz promjenu koja se naziva gentrifikacija (u nedostatku boljeg prijevoda za engleski gentrification).

Dvije pjesme posvetila je kritici ovog procesa kroz koji se najčešće radnička naselja pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojeće pripadnike srednje klase, koji se doseljavaju umjesto originalnog stanovništva, koje sebi ne može priuštiti povećanje dažbina i troškova života. Hvala Wikipediji na jasnom objašnjenju. Somine pjesme posvećene su grupama i pojedincima koji su u pravilu stvarni ili predstavljaju nekog poput svih žena koje se usude sanjati, unatoč teškom životu ili izbjeglicama o čijim problemima glasno zbori jer je i sama dijete doseljenika.

Pomalo ironično o toj temi govori i u "Alien", koja je obrada Stingove "Englishman in New York", čiji je aranžman promijenjen do neprepoznatljivosti i tempo usporen pa nam se čini čak je i tekst prilagođavan, ali čim je započela s "Ne pijem kavu, nego čaj, dragi", odmah je bilo jasno gdje je našla inspiraciju.

Last song

"Last song" nije preksinoć bila zadnja, kao što je ovo bio njen prvi nastup u Hrvatskoj, ali zacijelo ne i zadnji. Atmosfera koja je na početku bila dobra, na kraju je bila još bolja, a zadnju skladbu u službenom dijelu, za čiji je izvornik zaslužan Fela Kuti, posvetila je svim ženama u publici. Energična žestica bila je taman da publiku ostavi da želi još te je dobila još dvije pjesme, prvu koju je Somi izvela samo s bubnjarom, i to je zvučalo zbilja nevjerojatno i onda još jedan burni aplauz kasnije Somi se vraća na binu s cijelim bendom i zaključuje koncert jednom laganicom nazvanom "Ginger me slowly". Iako se tijekom večeri prelazilo iz bržih stvari u sporije i natrag, to nije utjecalo na atmosferu, nije se išlo iz bržeg tempa u beskonačnu sporost, nego je sve bilo fino izbalansirano, bez poniranja u dosadu. Tome je osim Somi pridonio i njen sjajni bend, a do izražaja je sinoć došao i novi razglas postavljen u INK-u. Čini nam se da baš zbog njega ovaj put aplauzi publike nisu uspjeli nadglasati glazbenike dok bi još svirali.

Organizator koncerta Dražen Kokanović zahvalio se na pomoći lokalnoj zajednici Gradu Puli i njegovom Upravnom odjelu za kulturu te Turističkoj zajednici Pule, a posebno zahvalu uputio je pulskim jazzerima Leonu Brenku i Branku Sterpinu.

Povezane vijesti

• Objavljena imena 2. Backstage Live Pula Festivala: SOMI, MINGUS BIG BAND I JASON MORAN & BANDWAGON NAJESEN U INK-u
• BACKSTAGE LIVE PULA FESTIVAL: Charlie Hunter & Lucy Woodward Trio u INK-u 5. listopada
• SOMI: Stvarajući glazbu želim govoriti iz srca