Objavljena imena 2. Backstage Live Pula Festivala: SOMI, MINGUS BIG BAND I JASON MORAN & BANDWAGON NAJESEN U INK-u

Nakon prvog uspješnog izdanja i ove će se godine održati Backstage Live Pula festival koji će obuhvatiti tri jazz koncerta u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.

Jedan od organizatora Dražen Kokanović najavio je da će 21. rujna nastupiti Somi, 29. listopada stiže Mingus Big Band, a 12. studenog Jason Moran & Bandwagon.

Istovremeno, Kokanović najavljuje i imena za 11. Zagreb Jazz festival a to su Vijay Iyer & Wadada Leo Smith koji će nastupiti 22. studenog, Aaron Dhiel Trio nastupit će 24. studenog i Omer Avithal Qantar 25. studenog.

Ljubitelji jazza uživat će i ove godine kao što su uživali i prošle u INK-u jer opet stižu jaka imena čije je životopise predstavio poznati jazz novinar Davor Hrvoj.

Američku pjevačicu i aktivisticu ruandskog i ugandskog podrijetla, Somi nazivaju modernom Miriam Makeba, a njezinu karizmu uspoređuju s onom Nine Simone i Dianne Reeves. Profinjena je glazbenica iznimne muzikalnosti koja pjeva na engleskom i raznim afričkim jezicima. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, a utemeljila je New Africa Live, neprofitnu organizaciju posvećenu promociji najboljih suvremenih afričkih umjetnika koji rade u području performansa, vizualne umjetnosti i književnosti. Upravo je ona nastupila na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u spomen na Međunarodni dan sjećanja na žrtve ropstva i transatlantske trgovine robljem. S Hughom Masekelom je nastupila u Carnegie Hallu na proslavi dvadeset godina južnoafričke demokracije. Somi je djetinjstvo provela u Zambiji a danas živi u SAD-u i Nigeriji.

Zahvaljujući tome stekla je, između ostalog, i bogato glazbeno iskustvo koje koristi u svojem stvaralaštvu. Naime, ona svoju glazbu naziva new african jazzom, a zasniva ju na multikulturalnosti, ponajprije spoju jazza i afričke glazbe, ali i funka, soula, folka i countryja. Svoj osebujan pristup jazzu, iako se radi o labavim poveznicama s tim žanrom, snažno začinja utjecajima world musica, zvuk u nekim izvedbama obogaćuje gudačkim glazbalima, a u nekima korištenjem elektroničkih naprava. Za razliku od glazbe njezina mentora, južnoafričkog trubača Hugha Masekele, koja je bliža jazzu i moćnog je zvuka, njezina je nježnija i otvorenija za različite utjecaje. Autorica je ili koautorica skladbi koje su, između ostalog, politički i socijalno angažirane, a mnoge su nastale nadahnute životom u Lagosu i aktivnostima umjetnika koje je sama pokrenula u raznim salonima grada. No, izvodi i skladbe drugih autora raznih žanrova, primjerice Abbey Lincoln ili Boba Marleya. Takve su i druge njezine suradnje, stilski šarolike. Naime, u raznim je prigodama pjevala uz Mosa Defa, Baabe Maala, Johna Legenda, Billyja Childsa, Paula Simona, Danila Pereza i Jennifer Hudson. Objavila je šest samostalnih albuma, snimajući u raznim formacijama, a kao gosti su joj se, među ostalima, u nekim izvedbama pridružili Hugh Masekela, Angelique Kidjo, Ambrose Akinmusire, Marcus Strickland i Jaleel Shaw.

Ljubitelji big bandova doći će i ove godine na svoje kada nastupa Mingus Big Band. Nakon smrti velikog jazz kontrabasista, skladatelja i vođe ansambla Charlesa Mingusa njegova je udovica Sue Mingus pokrenula niz akcija u cilju očuvanja i prezentacije njegove glazbene ostavštine, te kako bi njegove zamisli nastavile živjeti na današnjoj jazz sceni.

Utemeljila je nekoliko skupina među kojima Mingus Big Band s kojim Mingusov duh leti svijetom. Zbog njegove glazbe, ali i vrhunskih glazbenika koji sviraju u orkestru, taj je Big Band je već godinama jedan od najboljih na jazz sceni, prvorazredna atrakcija, jedan od najkreativnijih jazz orkestara današnjeg jazza, često upravo na prvom mjestu u izborima stručnih časopisa. Koncerti tog orkestra donose uzbudljive izvedbe koje pokreću, oslobađaju, razgaljuju. U njemu sviraju glazbenici koji su surađivali s Mingusom, ali i drugi, oni koji su spremni na čarobnu pustolovinu. Naime, Mingusova je glazba iznimno složena, ali onima koji uspiju proniknuti u njezinu dubinu, a imaju vještinu koja im omogućuju da ju izvode, pruža nemjerljiv glazbeni užitak, privlači glazbenike koji vole izazov, smionost, rizik. Prema njoj osjećaju strahopoštovanje, ali i istinski uživaju svirajući ju.

Želi li ju netko svirati mora znati čitati note kao klasičar, improvizirati kao jazzist, imati osobnost, sposobnost sviranja u okruženju ansambla idonošenja trenutačnih odluka usred izvedbi tih složenih skladbi. Osim toga, Mingus je ostavio ogromno naslijeđe američkih skladbi, najveće nakon Dukea Ellingtona. Naime, napisao je više od tristo djela. Te skladbe nadahnjuju glazbenike na luđačku svirku u kojoj su zastupljeni svi elemeti koji njegovu glazbu čine izvrsnom: kolektivne improvizacije, spoj free jazza s elementima jazz tradicije (blues, dixieland, spiritual, gospel, swing, latino, afro), promjene tempa, izniman osjećaj, unikatan i prepoznatljiv pristup i angažirana tematika koja pobuđuje dodatnu dubinu i snagu. Budući da u Mingus Big Bandu svira krema njujorških glazbenika, a neki od njih djeluju i kao vođe sastava, tijekom godina bilo je puno promjena u sastavu, pa čak i na poziciji umjetničkog voditelja. Osim toga Mingus Big Band ima najjaču “klupu” jer je na svakoj poziciji barem desetak glazbenika u pričuvi, koji mogu uskočiti u slučaju potrebe i odsvirati ovaj zahtjevan program.

Klavirist i skladatelj Jason Moran klasično je obrazovan glazbenik. Iako je od malena slušao jazz ploče iz roditeljske kolekcije, svirao je klasičnu glazbu, a volio je i hip-hop. Glasovir je počeo učiti kao dijete, a jazzom se zarazio zahvaljujući očevoj kolekciji ploča Theloniousa Monka, kao i tijekom pohađanja Houston School for Performing and Visual Arts, pod utjecajem big banda Boba Morgana. Kao šesnaestogodišnjak pohađao je High School for the Performing and Visual Arts gdje je bio član big banda, ali vodio je i vlastiti jazz kvartet.

Godine 1993. kao osamnaestogodišnjak je došao u New York gdje je četiri godine studirao kod poznatog jazz pijanista Jakija Byarda na visokoj glazbenoj školi Manhattan School of Music gdje je 1997. diplomirao.

Danas na toj školi i sam povremeno predaje. Osim Byarda, na njegov su glazbeni razvoj snažno utjecali pijanisti Ahmad Jamal i Thelonious Monk, te Andrew Hill i Muhal Richard Abrams. Nakon studija, kao glazbenik drugog naraštaja M-Base pokreta, pridružio se sastavu Grega Osbyja koji mu je također bio mentor, a poslije je svirao i sa Steveom Colemanom, Davidom Gilmoreomi Cassandrom Wilson. Dugogodišnji je član kvarteta Charlesa Lloyda s kojim svira i u duu, a svirao je i s Wayneom Shorterom, Donom Byronom, Leeom Konitzom, Christianom McBrideom i Joeom Lovanom.Poznat je kao glazbenik suvremena jazz pristupa koji tradiciju obogaćuje novim zamislima. Spaja žanrove i očituje poštovanje prema tradiciji jazza (radne pjesme, pjesme zatvorenika, blues), klasične glazbe i drugih stilova. Otvoren je prema skladbama stilski različitih autora, od Ellingtona preko Bjork i Afrike Bambaate do Brahmsa, Schumanna, Prokofieva i Johna Cagea, te glazbe iz filmova slavnih redatelja poput Kurosawe i Coppole.Kao vođa sastava snimio je petnaestak albuma. Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada, među ostalima nagrade Udruženja jazz novinara za glazbenika u usponu karijere koju je dobio 2003. U glasovanju kritičara Down Beata više je godina zauzeo vodeće pozicije u kategoriji zvijezda u usponu karijere - kao najbolji klavirist, skladatelj i jazz umjetnik, a u Playboyu je bio proglašen najboljim jazz umjetnikom godine.