Samanta Stell
Pulska flautistica proslavila tridesetu obljetnicu karijere: "Krasan je osjećaj prenositi svoje znanje i glazbeno nasljeđe"
(Arhiva Glasa Istre)
Pulska flautistica Samanta Stell nedavno je proslavila 30. obljetnicu rada velikim koncertom u pulskom kazalištu, što je bio i povod za razgovor s njom.
Nedavno ste obilježili 30. godišnjicu umjetničkog stvaranja, a u najboljim ste stvaralačkim godinama. Karijeru ste počeli kao vrlo mladi. Recite nam nešto o Vašim početcima karijere.
- Hvala na komplimentu, ali sada nakon, kako posjetitelji kažu, spektakularnog koncerta kojim sam uz najbliže (i najdraže) suradnike obilježila ovu godišnjicu, sagledati retrogradno svoje glazbeno i pedagoško djelovanje, ispunjeno brojnim suradnjama, sve mi se čini kao jako dugo putovanje. Putovanje na kojem sam sazrijevala i stalno otkrivala nove i snažnije glazbene izazove. Počela sam, naravno, s osnovnom glazbenom školom, preko srednje do konzervatorija i akademije što je, naravno, uvjetovalo moju ranu glazbenu orijentaciju ka "klasičnoj" glazbi i istovrsnom repertoaru. Nakon službenog dijela ispita za obranu diplomskog, u prekrasnoj koncertnoj dvorani Conservatorija "Benedetto Marcello" u Veneciji, održala sam svečani koncert i od toga dana računam obljetnicu bavljenja glazbom.
Vilinske priče
Kako se uopće rodila ljubav prema flauti, zašto upravo taj instrument?
- Moja prva želja je bila svirati harfu, ali u školi nije bilo niti poduke za harfu, a niti samog instrumenta. Prvi naredni instrument na mom popisu bila je flauta. Očito sam kao dijete bila sklona nekim "vilinskim" pričama. Pa svi znaju da vile i vilenjaci u šumama sviraju harfe i flaute i doprinose čaroliji. Dakle nisam ja odabrala flautu, već je flauta odabrala mene, a ljubav, nadam se obostrana, se s vremenom razvila. Nadam se da se dio te dječje "vilinske" priče još uvijek čuje u mom sviranju.
U dugogodišnjoj karijeri, imali ste priliku nastupati s raznim orkestrima, solistima, glazbenicima iz raznih krajeva. Postoji li neki koncert koji Vam je poseban drag?
- Koncerti se mogu klasificirati po nekoliko kriterija. Prvi je "po težini", to jest tehničkoj zahtjevnosti interpretacije glazbenog materijala, drugi po "zvučnosti" odnosno veličini imena s kojima sam surađivala, a treći i meni najbliži je "kriterij srca", odnosno onog glazbenog događanja koje napravi najveći otisak u duši. Svakako bih istaknula svoj nastup s orkestrom "Interpreti Veneziani", ali nedvojbeno i ovaj posljednji obljetnički koncert u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. Na njemu sam odsvirala trenutačnu prezentaciju svog glazbenog djelovanja u rasponu od klasike (s Istarskim komornim orkestrom - IKO) do "električnog" etno-fusiona (s bendom MusiCity). Dio koncerta u kojem MusiCity svira skupa s Istarskim komornim orkestrom spada u najspektakularnije glazbene izvedbe na kojima sam sudjelovala.
Klasika ili autorske pjesme recentnijeg datuma - iako je pitanje možda i nezahvalno, gdje se vidite, odnosno što preferirate?
- Premda riskiram da izgovorim nešto što se smatra floskulom, postoji samo dobra glazba. Klasika me primarno određuje skupa sa svojim bezvremenskim repertoarom i premda u okviru nje ima još dosta mjesta za napredak, izazovi drugih glazbenih stilova su me gurali izvan moje zone komfora i otvarali potpuno nove glazbene svjetove, kako tehnički (harmonije, modusi…) tako i emocionalno. Tjerali su me da stalno učim i usvajam nove načine glazbenog izričaja. Ne preferiram ništa, dapače istražujem i osvještavam kako se različita glazbena iskustva prelijevaju iz jednog u drugi i tako formiraju moju glazbenu osobnost.
Kako je došlo do ideje o pokretanju bendova kao što su Musicitta’ i Musicity, koji su, kroz godine, okupili veliki broj glazbenika te iz kojih su proizišle razne autorske pjesme?
- Ova dva banda se često poistovjećuju, prvenstveno zbog toga što u obije postave sviramo ja i moj kolega, gitarista Dado (Damir Vukelja). Međutim, radi se o dva potpuno različita glazbena projekta s potpuno različitim repertoarom, stilskim određenjem i razinom glazbene energije. Osnovala sam Musicitta’ 2013. godine, a Dado dvije godine kasnije MusiCity. Band Musicitta’ je nastao radi potrebe pulskog Circola, za plesnim večerima u kojima sam nastojala na visokoj glazbenoj razini izvoditi klasike talijanskog popa. S vremenom smo kao band evoluirali prema autorskom repertoaru s tekstovima na istrovenetskom dijalektu. Kroz band su prošli mnogi glazbenici, ali od prve postave sa mnom je i moj dugogodišnji glazbeni suradnik, već spomenuti Damir Vukelja-Dado, koji potpisuje svu glazbu i gotovo sve aranžmane na naša tri albuma ("Mi me Insogno" – 2017., "Xe ora de cambiar" – 2019., te akustični"Sotovose"- 2021.), posvećena nečemu što uvjetno možemo nazvati "dijalektalnom glazbom". Dobili smo i neke nagrade, poput prvog mjesta 2018. godine na Festival dell’Istroveneto - "Dimela Cantando" te drugog mjesta 2019. godine na festivalu "Festival della Canzone Triestina". Trenutačno ne idemo više tako intenzivno u tom smjeru, prvenstveno stoga jer taj smjer snažno određuje tekst, to jest istrovenetski dijalekt i sama glazba teško prodire izvan okvira "dijalektalne" publike.
Bez podrške medija, izvođenja ovakve glazbe je nemoguće stavljati u ikakav komercijalni kontekst što samim time govori da je financijski teško organizirati bilo kakav veći i reprezentativniji glazbeni koncert bez podrške odgovarajućih struktura. Dok mene donekle zadovoljava ideja stvaranja na "materinjem dijalektu", kolega Dado je prvenstveno zainteresiran, kao i svaki autor, da njegova glazba komunicira s publikom. Nadalje Dado je zadnjih godina radio na potpuno drugačijoj, instrumentalnoj glazbi, pa je sada i moj akcent više na bandu MusiCity i glazbenim izazovima izvan pop glazbe. Upravo s albuma grupe MusiCity "Stories from Istraland" iliti "Štorije iz Zemlje Istre" i dolazi glazba koja je odsvirana na mom obljetničkom koncertu, da ponovim, uz zajednički nastup "električnog" banda i komornog orkestra u maniri koja je doprla do mnogih i energetski i emocionalno. Dotakla je, da parafraziram podjednako "i klasičare i rokere".
Mjesto za održavanje koncerta
Pula ima čitavu glazbenu vertikalu, od glazbenih tečajeva i vrtića do Muzičke akademije, no što prije svega nedostaje u glazbenom životu grada?
- Grad Pula je prepun izvrsnih glazbenika, kako školovanih tako i samoukih. Svi se mi borimo prvo s organizacijom proba, traženjem svog mjesta i trenutka da glazbu podijelimo s publikom, što podrazumijeva i brigu o čuvenoj "financijskoj konstrukciji" te mjestu nastupa, posebice kada se radi o nekomercijalnim tipovima glazbe. Osim klasike, koja zahtijeva posebnu brigu, jer nikako ne može komercijalno funkcionirati, vidim da i za jazz glazbu se javlja dosta razumijevanja, no podrška za rokere, različite tipove alternativne glazbe, etno glazbu i općenito glazbu uživo, a da nisu prigodne fešte, kronično nedostaje. Samim tim dolazim do zaključka da glazbenom životu grada Pule prvenstveno nedostaje kvalitetno mjesta za održavanje koncerata i adekvatna briga vladajućih struktura za širi spektar glazbenog djelovanja. Uz takvu podršku stvarat će se i navika odlaženja na kulturna i glazbena događanja i publike će biti.
U kojoj ste ulozi osjećate najbolje - flautistica, organizatorica koncerata, glazbena pedagoginja...
- Prvenstveno sam izvedbena glazbenica, flautistica. Međutim pedagoški rad mi daje izuzetnu radost. Krasno je svoje znanje i na određeni način svoje glazbeno nasljeđe prenositi dalje. Često nastupam i sa svojim učenicima, što me osobno veseli, ali i stoga što se tako poduka odvija u direktnoj glazbenoj interakciji, a to u mladim glazbenicima razvija sigurnost i stimulira ih za javne nastupe. Vezano za moj pedagoški rad, posebno mi je draga nagrada struke Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, kojom sam proglašena za najboljeg glazbenog pedagoga 2013. godine. Kao kuriozitet valja spomenuti da sam tada bila najmlađa dobitnica nagrade u ovoj kategoriji. S druge strane, zahvaljujući bandovima, osim glazbenog izazova i potpuno drugačijeg emocionalnog "set up-a", okušala sam se i u aranžerskom poslu, s vremenom i počela svirati klavijature i puhački sintisajzer, a počela sam i pjevati. Puno posla i oko klasike i oko "struje" a uz to se kao određena nuspojava javlja i organizacijska aktivnost. Dakle, sebe kao organizatora zapravo ne vidim jer je to posao koji, premda mislim da ga dobro radim, obavljam iz puke nužnosti.
Planovi za budućnost i projekti.
- Klasični repertoar i koncerti imaju svoj neki osobni put. Jako volim surađivati s kolegom vrsnim pijanistom Sandrom Vešligajem i u planu imamo nekoliko nastupa s različitim suradnicima. Nastupala sam na nekoliko koncerata kao solistica s Istarskim komornim orkestrom pod vodstvom mladog i energičnog maestra Petra Matoševića, pa je u planu i nastavak suradnje. S bendom MusiCity ćemo, uz nastupe s našim specifičnim i karakterističnim izvođenjem covera, nastojati i šire promovirati album "Stories from Istraland" i naš etno fusion, glazbu koja je svojevrsni instrumentalni "omage" našoj Istri. Dapače trenutačno bih najviše željela nastupati istovremeno s MusiCity i Istarskim komornim orkestrom, te ovu krasnu glazbenu fuziju realiziranu na mom obljetničkom koncertu, podijeliti sa što više publike. Koncert se odvio pod naslovom "Glazba briše granice". Mislim da upravo ovaj naslov i ovaj glazbeni spoj jako dobro ocrtava moj glazbeni karakter, kao i moje glazbeno nastojanje i pa na kraju i ljudsko bivanje.
Bogat životopis
Samanta Stell poznata je pulska flautistica i jedna od najaktivnijih članova pulskog ogranka Hrvatskog društva glazbenih umjetnika od samih početaka. U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri surađivala je s brojnim renomiranim glazbenicima te je članica brojnih pulskih i istarskih ansambala i orkestara (Puhački orkestar Grada Pule, Istarski komorni orkestar, trio NaSaSa, duo Magic Flutes, Duo Rapsodia, MusiCity, Musicittà…). U pedagoškom radu ističe se njezina Nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga 2013. godine kao najbolji pedagog u RH. Godine 2016. dobitnica je županijske nagrade Istriana koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima iz područja kulture. Godine 2023. HRT – "Manjinski mozaik" snima dokumentarac o njoj pod nazivom "Muzika I …"
Osnovnu i srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova završila je u Puli u klasi profesorice Regine Nožice. Diplomirala je na studiju flaute 1995. godine na Konzervatoriju "Benedetto Marcello" u Veneciji u klasi prof. Francesca Chirica, a zatim i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Marine Novak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
