MUZIKOTERAPIJA NICOLETTE VALENTE: Glazba liječi dušu i tijelo

Tijekom studija, susrela se s glazboterapijom, te odlučila je da upravo to bude tema njezina diplomskog rada, posebice u aspektima koji se tiču simbioze psihologije i glazbenog izražavanja

Od Galižane do Padove pa sve do Barcelone. Od psihologije do glazboterapije, odnosno muzikoterapije. To je životni i stvaralački put Nicolette Valente, rođene u Puli i odrasle u Galižani, koja je nakon mature u pulskoj talijanskoj srednjoj školi krenula put Padove, gdje je studirala psihologiju. Tijekom studija, susrela se s muzikoterapijom, te odlučila je da upravo to bude tema njezina diplomskog rada, posebice u aspektima koji se tiču simbioze psihologije i glazbenog izražavanja u širem smislu.

Tri domovine

- Ta me tema silno fascinira i nakon što sam dobila stipendiju, krenula sam istraživati o tome pri Sveučilištu Valladolid, gdje sam najprije upisala postdiplomski, a zatim master iz glazboterapije u Barceloni. Prošle su već 23 godine otkako sam otišla iz svoje rodne Galižane, a punih 16 godina Španjolska je moj dom, govori o svome životnom putu Nicoletta.

        Nakon što je upoznala španjolsku stvarnost, način življenja, uvidjela je da tamo postoje brojne šanse za profesionalni rast i razvoj, i sigurna je da drugdje ne bi imala tako brzo mogućnost krenuti u te profesionalne vode. To je bilo nešto posve novo i, rekli bismo, neobično, u Puli se tada glazboterapija nije niti spominjala.

- Specijalizirat se za nešto tako neobično i moći se baviti time nije nešto što se uzima zdravo za gotovo. Tijekom mastera upoznala sam profesoricu Isabel Agudo, koja je potom bila moja mentorica te počela sam s njom raditi u Centru za glazboterapiju u Barceloni (CMTB), organizirajući radionice te pri psihijatrijskom centru omogućivši liječenje psihijatrijskih bolesnika glazbom. Istovremeno sam počela raditi na glazbenoj stimulaciji djece u dobi do tri godine, u pratnji njihovih mama, te s Udrugom Artística Synesthesia (čija sam suosnivačica) organizirati radionicu za vježbanje glasa i tijela u međunarodnim projektima (Venezuela, Kolumbija, Meksiko, Indija, Birmanija, Austrija, Italija, Španjolska, dakako uz Hrvatsku i zemlje iz regiona). Zaposlena sam 2005. kao docent master studija glazboterapije za educiranje glazboterapeuta u Barceloni, Madridu i Valenciji, ističe. Navodi da je za nju glazboterapija posao, ali prije svega velika strast i način života.

Oduvijek sam voljela muziku i vidjela sam da ona djeluje na ljudsku dušu, da pomaže. Znam da pjevanje oslobađa, dovodi do nekih ideja, razmišljanja i sjećanja koja djeluju na ljudsku dušu. Zato i tolika važnost glazboterapije, poput prave terapije koja puno pomaže. Mislim da sam privilegirana da od te strasti mogu živjeti, te ne samo da mogu od toga plaćati račune, već i "ponuditi" ljudima zdravlje, zadovoljstvo, užitak, a to je za mene neprocjenjivo. Glazboterapija ujedinjuje psihologiju i glazbu. Koristi se u svim aspektima zdravlja i prilikom liječenja svih bolesti (palijativa, onkologija, razne demencije, gerijatrija, psihijatrija, pedijatrija), kao i u preventivnom kliničkom aspektu, a sve to kao individualni ili skupni pristup. Mogu se koristiti svi instrumenti, glazbeni žanrovi te glazba uživo! Ali i ona snimljena. Pitate me koji je tu glavni instrument? Za mene je glavni instrument glas, ali i tijelo, koje "sadrži" glas, ali se brine i za vokalnu produkciju, izvedbu, veli Nicoletta.

Ne postoji univerzalni recept

Na pitanje postoji li neka posebna vrsta glazbe za pojedinu vrstu bolesti, ističe da tu ne postoji formula-rješenje za svaki problem, te da to ovisi i o "pacijentu", ali i o terapeutu, te o tome kako napreduje terapija i što je određenom subjektu u tom trenutku potrebno.

- Nije to lako shvatiti, recimo da je potrebno ući u to i proučavati da bismo razumjeli način funkcioniranja. Ne treba pri tome pomisliti da se radi samo o jednoj vrsti glazbe, već se upotrebljavaju i koriste različiti glazbeni žanrovi, i treba vidjeti kako će to na određenu osobu utjecati i zašto koristiti jedan glazbeni žanr ili stil umjesto drugog. Jako puno koristimo glazbenu improvizaciju i glas. Važno je istaknuti da u glazboterapiji nije samo važan estetski rezultat, već proces razrađivanja svega toga. Prije svega tu je bitan sam pristup i način da se dođe do tog rezultata, priča nam Nicoletta.

Veli da je proces njezina obrazovanja bio dug i inovativan, te da je od svakog terapeuta nešto novo naučila jer je to work in progress i stalno se uči i stječu nova saznanja o primjeni glazboterapije, pa i tijekom samoga rada.

- Čim sam se krenula baviti time, znala sam da je to prava stvar za mene, da se time želim baviti u budućnosti. Kada je 2002. godine Istarska županija organizirala prvi tečaj uvoda u glazboterapiju u organizaciji fakulteta Universita' Cattolica iz Milana, znala sam da je to moja budućnost. Već sam u Padovi pohađala glazbenu školu, a u dobi od tri godine sudjelovala sam u natjecanjima mini pjevača i pjevala u nekoliko zborova. Proučavala sam raznolike metode, a kasnije sam se uvjerila da sve to ima vrlo pozitivan učinak kod ljudi. I znanstveni diskurs što se tiče glazboterapije je vrlo bitan. Dužina primjenjivanja terapije je vrlo subjektivna, ovisi o patologiji, dijagnozama i svakom pojedinačnom subjektu! Ne mogu se predvidjeti termini ozdravljenja, taj pristup je poseban i individualan. Svaka terapija, svaka seansa je posebna, ovisi o terapeutu, patologiji i dakako o "pacijentu". U posljednje se vrijeme sve više bavim odraslim osobama, a sve više radim sa ženama. Već stoljećima su žene žrtve svakakvih vrsta zlostavljanja, manipulacija te traže nove izazove, da budu shvaćene u potpunosti. Nemojmo zaboraviti da smo svi "kreirani" iz tijela jedne žene, i da treba reći jednom zauvijek dosta svim vrstama zlostavljanja. Treba "sanirati" povijest. Žene trebaju postati gospodarice svoga tijela te izražavat se svojim glasom, zaključuje Nicoletta.

Ona ističe da ne postoje nekakvi glazbeni recepti. Nema liste glazbe na kojoj piše da ovo djeluje za smirenje, a ovo za nešto drugo. Veli da je vrlo zadovoljna poslom, ljudima, susretima i svime što je naučila, kao i činjenicom da se radeći taj posao stalno uči i napreduje.