FOTOGALERIJA/PULA ZA ĐOLETA Od legendarnog kantautora obožavatelji su se u Areni oprostiti uz njegove pjesme koje će živjeti vječno

"Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode, nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode, lome me vali, nose me struje, oseka sreće, a tuge plima, šiba me nebo bičem oluje, al' još se ne dam i još me ima…. " stihovi su jednog od mnogih Đoletovih hitova koji su se danas poslijepodne i navečer mogli čuti u srcu Pule.

Mirno i dostojanstveno, brojni su se Puljani, ali i Istrani, večeras slijevali u pulsku Arenu kako bi paljenjem svijeća ili minutom šutnje odali počast prerano preminulom vojvođanskom kantautoru. Đorđe Balašević bio je i ostao, složili su se oni s kojima smo razgovarali, jedan i neponovljiv.

U Areni su se okupile različite generacije; od onih koji su odrasli uz njegove stihove, ali i neki "novi klinci" koji su garancija da će njegove pjesme ostati vječne. Bilo je tu i roditelja sa svojom djecom, tinejdžera, pripadnika "zlatne generacije"… Suzne se oči nisu skrivale, a Đoletova smrt kao da je kod nekih na površinu izmamila tugu koja se godinama gomilala na njihovu srcu.

- Bio je naša generacija, slušali smo ga cijeli život, pratili njegove koncerte u Areni, kazala nam je Amalija Felicijan iz Medulina koja je u znak sjećanja na omiljenog pjevača i pjesnika u Arenu došla upaliti svijeću. Uz riječi kako je umro svjetski čovjek, van svog vremena, njezin je suprug primijetio da nas je u posljednje vrijeme napustilo jako puno dobrih ljudi. Previše, kako veli.

Iz Poreča je u Pulu upaliti svijeću došla i Silvia Pešut, novinarka rođena u blizini Novog Sada koja već nekoliko godina živi u Istri.

- Imala sam mnogo prilika pratiti ga na koncertima, što privatno, što poslovno. Puno sam puta bila u backstageu i ovo sve prihvaćam teška srca, ne mogu još prihvatiti da ga nema, kazala je nam Silvia. - Otišao je pravi Vojvođanin s dušom, gospodin s manirima za kojima mnogi žale i to s punim pravom, dodala je.

Svoju nevjericu nisu mogle sakriti ni Nataša i Tajana koje su bile, i kako vele, ostat će zauvijek njegova velike obožavateljice.

- Mnogi umiru, al' ovako iznenada, i da ostave ovakvu prazninu… Nenadoknadiv je to gubitak, kazala nam je Tajana dok je Nataša priznala da su sada sve riječi koje bi mogla smisliti zapravo isprazne.

Ispričala nam je kako su njih dvije Balaševića pratile još od 1996. godine kada su bile na njegovu koncertu u Ljubljani, a onda ga, kao članice njegova fan kluba, redom pratile po cijeloj bivšoj Jugoslaviji te su ga slušale u Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu…

Balašević je u karijeri dugoj gotovo pet desetljeća održao na stotine koncerata u gradovima diljem bivše Jugoslavije, snimio je 12 albuma i ostavio iza sebe desetke hitova od kojih su mnogi postali evegreen i himne mnogim generacijama u zemljama regije. Objavio je nekoliko knjiga, a posljednju, "Knjigu koje nema", 2018. godine satima je potpisivao i svojim štovateljima na Interliberu u Zagrebu.

Balaševiće je u Puli nastupao četiri puta, u uvijek dupkom punoj Areni. Mnogi se i dan danas živo sjećaju velikog Balaševićevog humanitarnog koncerta za Opću bolnicu Pula, koji se 2001. godine održao u Areni. Bio je to njegov prvi koncert u samostalnoj hrvatskoj državi koji je izazvao pravu eksploziju emocija njegovih obožavatelja, a u Pulu su poslušati njegove pjesme stizali obožavatelji iz cijele Hrvatske. Na maratonskom koncertu, koji je trajao čak četiri sata, okupilo se oko osam tisuća ljudi. Ne znajući da će mu to biti jedan od posljednjih koncerata, Balašević je u kolovozu 2019. godine tisućama obožavatelja, također u pulskoj Areni, priredio nezaboravan spektakl, kao da je znao da će se on i Pula voljeti vječno.